Marketing
Maribor iz prve ruke
Evo izviješća iz Maribora od našeg dopisnika Živca.
"Iako nije naročito bitno primili smo dva, a ne tri gola i to u zadnjoj utakmici u zadnjih 5 minuta (već ispravljeno). Bitnije je da su djeca bila lijepo primljena, cijena hrane i pića su bile restoranske (bojali smo se i većih).
Sportski centar Tabor u Mariboru je velik, solidno uređen i još bolje održavan. Na njemu djeluje NK Železničar. Imaju tri velika nogometna igrališta s prirodnom, jako dobro održavanom travom. Imaju i 10-tak teniskih terena, halu za klizanje-hokej, halu za borilačke sportove-pilates-fitness, veliko nenaplatno parkiralište... "Sirotinja".
Igrali smo u turnir po principu lige - svatko sa svakim. U 8 utakmica sedam pobjeda i jedan neriješeni rezultat (3. utakmica prvog dana). Ne podcjenjujući protivnike, gotovo su svi prvoligaši u svojim Međuopćinskim slovenskim ligama (MBL Maribor, MBL Celje...), postoji jako velika razlika u kvaliteti njihovog i našeg nogometa. Možda bi se mogli boriti za opstanak u našoj prvoj lizi. Od igre protivnika veće probleme je našim igračima stvarao sistem 6+1 na suženom terenu, 1x15 minuta i čudna procjena prekršaja (uglavnom na našu štetu). Dosta dobro stoje na terenu, pokušavaju igrati - protiv nas im to nije bilo moguće, imaju par dobrih igrača, ali... Turnir je bio međunarodni jer smo se mi i NK Trešnjevka '99. pojavili na njemu. Na žalost trešnjevčani su na sedmerce spušili finale protiv Celja.
Možda ovo što govorim treba uzeti s rezervom poznavajući snagu '98. godišta NK Dubrave i njihove nikada zadovoljne roditelje (i moja malenkost tu spada). Tako je opći stav bio da su prvi dan bili katasrofalno loši, a nas roditelje ne zanimaju isprike tipa umor od puta, ustali su u 6 ujutro, više ih zanima što se događa okolo nego na terenu..itd. Drugi dan su se doslovno poigravali s protivnicima pa je i trener napokon moga u miru gledati utakmice. Igrali smo na 70% svojih mogućnosti. Svih 15-oro djece je imalo priliku pokazati što zna i koliko može.
Interesantno je da njihovi mlađi pioniri igraju 6+1 (ili 7+1) i to na pola igrališta. Roditelji daju "podršku" na sličan način kao i mi, a treneri dosta viču (dok ne prime 3-4 gola) i ne pate od objektivnosti. Neki su mišljenja da se ne traži rezultat, da su više relaksirani, ali ja bih rekao - samo na prvi pogled. Ako želimo igrati turnire izvan Hrvatske moramo pristati na sistem 6+1na manjem terenu. Možda nam je korisnije igrati jače prijateljske utakmice u Hrvatskoj, ali nije loše niti komparirati naš nogomet s bližim i daljim susjedima. Jačim ekipama bih sugerirao da se prijavljuju na turnire za starije godište, pa makar ih i ne osvajali."
Post je objavljen 01.09.2008. u 18:46 sati.