Marketing
Vrijeme je za nastavak... Stajem na loptu i okrećem stranicu...
U posveti moje prve knjige piše da je ostavljam mom blagu... Svojoj obitelji i prijateljima...
"Moji prijatelji, moje blago, moj život...
Kad me najviše boljelo, našli bi se tamo, duše koje su me čuvale i sigurnim putem vodile preko ceste straha i patnje. U čijim sam rukama našla sačuvan sav svoj svijet. Koji su pjevali pjesmu mog srca kada više nisam znala riječi...
I nikada nisam imala tu snagu da vam kažem koliko mi značite. Riječi nisu dovoljne, djela ne vrijede puno. Kad bih bar mogla svoje srce staviti na papir... ali tada ne bi ni papir izdržao...
Obećajem, zauvijek ću biti s vama. U mislima ako već ne mogu dušom i tijelom... Jer vi ste moje misli, vi ste moji dani, vi ste dio mene... I kad jedan dio izgubim, kao da se kula od karata sruši... Više nije ista... Nadam se da se nikada takvo što neće dogoditi...
A kad jednog dana možda i postanem slavna, da oni znaju da su mi zauvijek u sjećanju. Do kraja života..... Jer riječi blijede, papiri žute, slova nestaju, snovi se raspadaju, ciljevi se mijenjaju, ljudi odrastaju, a ostaje samo prijateljstvo... "
To je moj novi početak...
Posveta će na kraju biti ista... Upravo ova...
Jer to je moj temelj... I koliko god puta stala i okretala drugu stranu, ovo će ostati u meni... Takva sam. Moram imati podlogu...
A ova mi se čini savršenom...
Odlučila sam uzeti malu pauzu od pisanja...Ne namjeravam zaboraviti na pisanje, samo ću kratko stati...
Želim se posvetiti školi i obrazovanju. Naći neka nova iskustva i sakupiti razmišljanja drugih ljudi...
Čak i onih za koje sam uvijek mislila da nemaju što za reći...
Bila sam u krivu. Imaju!
Svatko od nas ima... I želim poslušati ljude oko sebe. One s kojima sam si dobra sada i one koji to tek mogu postati... Jer i stranci su samo budući prijatelji...
Tko zna, možda među njima nađem i nekog tko će me iznenaditi i koga će zanimati moje mišljenje i stav...
Ne namjeravam zanemariti stare prijatelje. Ipak, oni jesu moja podloga...
Samo želim dati priliku i nekom novom..
A o iskustvu...
Odlučila sam se početi baviti nećim novim... Imati će veze sa umjetnosti, uvijek sam je voljela i voljeti ću... Umjetnica sam u duši, a sad je želim isprobati na nećem drugačijem..
Proširiti vidike i vidjeti jesam li možda uspiješna i u tome... =)
Ne znam još točno o čemu je rijeć...
Možda sviranje ili čak gluma... To još nisam probala... Možda pjevanje koje sam odbacila kao mala, a moglo bi se reći da imam sluha, možda neki drugi ples.....
A možda odem malo drugačijim smjerom i prođem neki tečaj aromaterapije, antistres metoda, brzog čitanja, neku organizacijsku foru...
Ili ću samo otići na vježbanje konverzacijskih vještina u engleskom ili talijanskom...
Ma, zapravo, uopće nije važno...
Bitno je da krenem! I pokušam!
Razmišljam o fakultetu, gdje se želim upisati itd... Zato bih htjela što više toga probati... Pronaći neki sakriveni talent...
To nije loše, zar ne? =)
Sunce će me pratiti na tom putu i grijati mi dušu za nastavak 
Naravno, na moj optimizam se veže i ljubav...
Voljela bih se opet zaljubiti, onako iskreno...
U nekadašnju ljubav ili u nekog novog... =)
Jer ljubav me uvijek činila posebnom... Ljubav me nikad nije sputavala, nikad me nije ograničavala, nikad nisam zbog nje patila...
Ljubav me činila hrabrijom i sretnijom, veselijom i luđom...
Ljubav... Uvijek izvuče najbolje iz mene... Ili možda ja iz nje... Ma nije važno! Bitno je samo voljeti... =)
Evo, ovako:
"Slušam ljubavne pjesme i ne skidam osmijeh s lica. Stresem glavom i pomislim na tebe, ludice moja voljena... Obrišem suzu sreće i nastavljam sanjariti... I tebi, naravno... Mogu dotaknuti tvoju ruku i čuti tvoj glas. Osjetiti optimizam u tonu, smiješak kad me vidiš... I dobijem krila... Da ti bar mogu biti bliže...
No postoji li bliže od misli? Od snova?
Ma ljubavi, ti si stalno sa mnom...
U mojim maštanjima i na javi...
U mojim tugama i veselju...
Možda nisi toga svjestan, ali ja te čuvam... Ja ti vjerujem, ja te jednostavno volim...
I nitko ništa ne kaže... Svi samo vole...
Bio si voljen i biti ćeš... Ja ću te voljeti uvijek... Ma budi i dalje ti, samo te to molim... "
Takve ljubavi se sjećam i želim je ponovno iskusiti... Pružati je što više i po mogućnosti primiti bar pola nazad...
Nova je školska godina. Imam priliku za neku vrstu promjene...
Iskoristiti ću je...
U suštini sebe ću ostati ista, svoja... Romantični optimist koji radi bedastoće i smije se svemu analizirajući po običaju previše... =)
A što će novonastala situacija izvući iz mene, ne znam još ni sama..
Kad otkrijem, javit ću se... =)
A do tada,uživajte u životu i iskoristite svaki dan!!!
Volim vas sve puno, puno!!!
PUSETINA!!!!!
P.S. Hvala na komentarima, nastavak priče ću objaviti kad bude gotova.. =)
Post je objavljen 29.08.2008. u 15:25 sati.