Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/khalil

Marketing

Stakleni Židov (1996 - revisited) - 1. dio

Tog jutra probudio me neočekivani teret na grudima. Taj mi je teret, poput blagog karcinoma na plućima, otežavao disanje. "Čudno ..." - promislih -"još jučer sam bio zdrav." Posegnuo sam za cigaretama, dohvatio ih i bio jako sretan zbog toga iako sam primijetio da se neobično teško pokrećem. Izrekavši mantru: "zdrav sam bio jučer, zdrav sam danas i zdrav ću biti sutra, ja sam zdrav, ja sam zdrav, ja sam vrlo zdrav", napokon sam zapalio jednu finu jutarnju. Unatoč bojazni od moguće neugodne spoznaje, pogledao sam prvi put tog jutra na sebe i svijet oko sebe. Ugledao sam kosu, nos, obraz i uho na svojim grudima. "Neobična metastaza.." - zapitao sam se na tren - "..ili pak nešto običnije, a time i ljepše? Da, zacijelo je to glava žene. I tijelo bi moralo biti tu negdje".
Ustao sam ne probudivši lijepu ženu. Ugasio sam cigaretu i potražio hlače. Lijepa, gola žena se smješkala u snu. Produžio sam u pravcu kupatila. Stan je tog jutra bio jako čudan. Ušao sam u kupatilo i ugledao hlače na trosjedu. Televizija je bila upaljena. Ne mogavši pronaći niti jedan predmet koji po općeprihvaćenoj logici pripada kupatilu, obuzeo me izmiješan osjećaj zbunjenosti i nervoze. Iz tog se osjećaja rodila želja, točnije vapaj za brijanjem. U svakoj sam dlačici tog jutra vidio smrtnog neprijatelja. Uzalud, nigdje nisam mogao pronaći električni brijač, britvu, žilet ili najmanji nož.
Iscrpljen od potrage, izgubljen i neobrijan, zurio sam u lijepu, golu djevojku skladnih grudi koja se baš tada pojavila na vratima, tog jutra meni nepoznate prostorije. Zaista se nisam snalazio tog jutra. Želio sam se samo obrijati kao što to ponekad činim u rano jutro. "Možda i nije jutro.." - pomislio sam.
- "Što radiš ?" - upitala me tada lijepa, gola djevojka skladnih grudi i vitkih nogu.
- "Želim se obrijati." - odgovorio sam, dakako smeten, ali ipak ustrajan u uvjerenju da bi jedino čin brijanja vratio red u takvo jutro.
- "To je tako dosadno.." reče lijepa, gola djevojka skladnih grudi, vitkih nogu i njegovanih ruku.
- "Gdje su mi cipele..? " - kao osupnut, upitah.
- "Negdje..."
- "Dakle, odoh ja."
- "Zbogom!"
- "A tko si ti ?"
Lijepa, gola djevojka skladnih grudi, vitkih nogu, njegovanih ruku i prekrasnih očiju nije mi odgovorila. Gracioznom kretnjom pokrila je bijelo lice njegovanim rukama i zaplakala.
Pobjegao sam na ulicu, bos i neobrijan, gonjen najiskrenijim suzama u kozmosu i kaosu.

(nastavak slijedi)





Post je objavljen 27.08.2008. u 23:21 sati.