Ova ce jesen biti samo moja
ne kao ona prije nje
ne kao ona kada sam je tebi poklonila.
Ne, ne, ne, ne i NE.
Ova ce jesen biti slobodna
za sve one tako male stvari:
odlazak u kazaliste
citanje knjige
odlazak u skolu
ispijanje caja po kaficima
pisanje dugih mejlova
slusanje Cavea i Cohena
skupljanje divljih kestena
zaboravljanje mnogih osoba.
Samo moja jesen bit ce
zacinjena mnostvom poezije,
prekrasnima bajkama
mirisom cimeta
mramornim kolacima.
U toj jeseni posjetit cu Varazdin
pogledat onu malenu fontanu
sjest na nju
udahnut miris jesen i pomisliti:
Kako je divno biti slobodan.
Napravit cu potsjetnik i poslat ga Jeleni
da se ne zaboravi nasmjesiti svako jutro
i pozdraviti snen dan.
Zagrlit cu Maju i nagovoriti ju
da se prijavi u neku modnu agenciju
(inace cu ju ja prijaviti).
Objasnit cu Tini da nije debela
i natjerat ju da jede moje kolace.
Uvjerit cu Darka u njegovu inteligenciju,
jer nije lijepo kada netko toliko mudar sumnja
u sebe.
Pozvat cu Zovku na kakao ili caj ili sto god vec.
Uvjerit cu sve ljude da se snovi ostvaruju
i da je dovoljno nesto jako zeljeti te
raditi na tome da se to ostvari i
to ce se zbilja ostvariti.
Poslat cu Sanji mirisnu svijecu.
Plesat cu na kisi u centru grada
i nije mi vazno sto ce tko misliti.
Sjetit cu Danijela, dobrog prijatelja
da i ja jos uvijek postojim.
Zivjet cu.
Zatvorit cu se u svoju sobu i
pisat cu beskrajno duge pjesme
cijele dane.
Spavat cu pokraj otvorenog prozora.
Necu plakati, vec cu se stalno smijati.
Necu ni jednom pomisliti na osobu
koja je uzrokovala sve moje probleme
u zadnjih previse mjeseci.
Smijat cu se, u sebi cu plakati,
no tko ce to primjetiti, nitko.
Jesen moja najdraza,
izgubljena i sanjiva.
Ova ce biti samo moja,
i vise nicija.
Post je objavljen 25.08.2008. u 14:48 sati.