Marketing
3 i pol sata telefonskog razgovora
Naletjeh do Barinićevih poslijepodne. Dijelom samo zbog druženja, dijelom da se svečano obilježi uspjeh opisan u prethodnom postu.
I, naravno, budući da sam užasno rijetko s njima, bijah opet kraljevski ugošćen. Osim što se ispričamo do besvijesti, uvijek me nečim hrane. I to nešto uvijek bude za prste polizat.
Ovaj put - janjetina ispod peke i krempite sa dodatkom džema od borovnice. Mljac.
Napucah se.
I kad sam tako olakšane duše i otežanog trbuha zapalio nazad u svoj gradić Payton, odlučih usput nazvat Ptičicu koju nisam nazvao cijeli dan.
I onda, budući da ne moš kako treba vozit i razgovarat o svemu i svačemu, parkirao sam Zelenka pored ceste između Vukovara i Bršadina. Da se ja sa svojom Ptičicom ispričam u miru, jel...
Veza je prvi put pukla nakon točno sat i pol razgovora. Budući da Ti-Mobajlu ne budem baš dozvolio da mi razjebava romantiku, nazvah ja svoju Ptičicu ijopet. I opalismo još jednu rundu od 36 minuta. Tada je Ptičici crkla baterija.
I nakon više od 2 sata, zapalih doma s mračnog mjesta, onako nekako sretan i zadovoljan što ja i Ptica sve bolje razgovaramo.
Naravno, kad sam stigao kući - nastavili smo još malo. Još sat-i-nešto vremena.
Lastane, zaista.... Jesam li ja normalan? 
Za kraj, otkinuh od Ribafisha komadić posta za umrijet od smijeha. Pa, ak sam se ja nasmijao, zašto ne bi i vi?
Jedan tip, ne baš bistriji je trebao skinut jumf - komad je dolazio te večeri kod njega u stan.
Tri dana prije toga je bio lud.
Na dan d smo ga pitali jel bacio koju drkicu ovih dana.
On je odgovorio da nije cijeli tjedan jer se koncentrira na umokac.
Mi ga odgovarsmo, Pero ne budali, baci drkicu sat vremena prije nego dođe i i bit će stoput bolje – em ćeš se opustit, em ćeš moć dulje torbat.
Sutra ga vidimo skroz čemernog i nikakvog.
Pa što je bilo, Perimire?
Ma. Predrko sam se. Bacio sam ga triput pa mi se nije digo kad je ova došla…
Post je objavljen 25.08.2008. u 01:47 sati.