Marketing
Peking 2008
Pratio jesam. Ne baš kao ranijih godina no ipak jesam.
Još sam sav u čudu kad vidim kako nam iz dana u dan stižu novi "šamari" i spuštaju nas i našu prepotenciju nazad na zemlju.
Onda se pravdamo lošom srećom, umorom, klimom i sa još stotinu čudesa koje nam je pripremila velika zemlja kineska.
Ostali su valjda cijelo vrijeme ustvari bili negdje drugdje kad su im ti uvjeti ostali nebitni za pobjeđivanje.
Da pobjeđivanje.
Svaki sportaš (ne vjerujem da ima previše onih koji vjeruju u sudjelovanje) želi pobijediti.
Jasno svatko zna da je sportski i izgubiti od boljega. Jasno mi je kad trčiš protiv Bolta i plivaš protiv Phelpsa srebro zvuči
isto kao i zlato (barem nakratko).
Možda tu i je najveći problem sa kojim se bori naša sportska javnost (ponajviše sportsko novinarstvo).
Imamo očekivanja koja bi, da su iole proučili temelje sporta, zvučala nerealno svakome tko ne zna da smo fanatici
i spremni na svakojaka iznenađenja.
Ono, imamo jednu jedinu skijašicu i ta je najbolje što je svijet ikad pohodilo.
Ili u nekoliko atletičar(a)ki imamo jednu koja drma svjetskim skokom u vis cijelu sezonu.
Obzirom da su ovo ljetne olimpijske, a i Jana više ne vozi možemo s pravom očekivati jedno zlato.
Onda su se dosjetili (makar su ih tretirali kao siročad) da bi košarkaši mogli nešto napraviti (pogotovo nakon uvodnih pobjeda),
rukomet naš ponajbolji i najtrofejniji sport na Olimpijadama može uvijek biti dobra oklada, vaterpolo (sport u kojem ako si bolji od Mađara osvajaš zlato) barem je do sada bilo tako i to je to.
Rezime.
KOŠARKA - povratak otpisanih, par dobrih partija i par već poznatih blijedih
Litva još uvijek enigma
RUKOMET - zaletili se, ostali nakratko bez glave, izvukli se pa sve prosuli
VATERPOLO - puno vike oko .... dobro nije baš ničega no brk omastili nismo
ATLETIKA - Očekivali (Au) dobili (Ag) u skoku u vis (nesreća ili ne nije nam prvi puta)
Ostatak standardno za naše prilike (par finala i to je to)
Trčanje (što je u atletici ono najzanimljivije) nam je na niskim granama - najbolje govori
podatak da zadnjih 400 m u utrci na 5000 m vremenski bude jako blizu hrvatskom vremenu na 400 m.
PLIVANJE - Duje i Sanja (super su u kratkim bazenima) i bez ovakve konkurencije
STOLNI TENIS - Tamara i Zoran. Naturalizirani kinez. Kineski zid je i njemu previsok.
I sad kad znam da smo u ovim sportovima za koje su svi očekivali pune ruke raznoraznih kovina i kamenja
osvojili tek jedno odličje, a imamo ih 5 pitanje je - pa tko je tu lud ?
Dvije bronce u taekwondou (bravo cure), jedna u pucanju u metu (još jedna cura) i gimnastika.
Moram priznati da pojma nisam imao da nakon onog rusa-ukrajinca ili štoliveć ima u nas još gimnastičara
koji se mogu natjecati na svjetskoj razini.
Dakle muški dio nije baš dao preveliki doprinos kolekciji od 2 srebra i 3 bronce. Machoizam bez pokrića.
No sva sreća zadnjeg dana gledao sam ono sinkronizirano mlataranje nogicama i guzičicama po vodi,
još da su prenosili skokove u neko povoljnije vrijeme....
Vidio sam da smo sve dalje od onog vrha na koji se volimo stavljati. Možda se netko dosjeti i do Londona počne
ozbiljno ulagati u ono što donosi medalje.
No bojim se da je naše stanje neizlječivo. Zato jer mi samo "Idemo dalje", ne mijenjajući ama baš ništa.
Post je objavljen 24.08.2008. u 12:19 sati.