hi, Big Bad Wolf,
beware of ... Little Red Riding Hood ...
(prethodni nastavak)
Morpheus je uzalud, očajnički, tražio izlaz iz središta Roseina sna, a tada je, uplašen i iscrpljen, odustao.
Kiša je lijevala, nečujne munje bljeskale su udarajući sve bliže, vjetar je lomio grane ruža i kovitlao bijele latice, a Morpheus se nije imao kamo skloniti. Kleknuo je i obgrlio stopala kamene djevojke, zaspale na rubu fontane iz koje se bujica vode prelijevala, puneći nišu u centru labirinta.
Oluja je bjesnila, sve jače i jače ... il' to bijaše Rose?
Kad je Morpheus već pomislio da mu nema spasa, ruka kamene djevojke posegnu za njegovom. Usnula se skulptura probudila, kamena je djevojka ustala sa svog ležaja na rubu fontane i uhvatila Morpheusa za ruku. Tada, ružinim pupoljkom, kao čarobnim štapićem, djevojka dotaknu zid labirinta ... i pred Morpheusom se otvori prolaz.
Na trenutak je izgubio svijest, a kad se pribrao, vidio je da mu je oluja ostala za leđima. Sjedio je, leđima oslonjen o zid hodnika u labirintu. Nad glavom su mu se, na toplom povjetarcu, njihale ružine grančice pune bijelih cvjetova. Visoko gore, nad labirintom, plavilo se nebo bez ijednog oblaka. Kamena ga je djevojka izvukla iz oka oluje, no sad su se pred njim pružali beskrajni hodnici labirinta.
Bog snova još uvijek se tresao od straha.
Mislio je kako će u labirintu Roseina sna on biti moćan, poput Minotaura.
No, bio je samo uplašeni Tezej ...
Bez Ariadnine niti nikad neću naći izlaz ...
Rose, Ariadno moja, pomozi mi!
Odgovora nije bilo, a tišina koja je zavladala bila je strašnija od oluje.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Sleeping Ariadne on Naxos, by John Vanderlyn, 1812.
Dodatak 1: poslije kiše dolazi sunce, a poslije sunca ...