Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/blackenslostdreams

Marketing

we against all

Možda nisam dovoljno jak da promijenim svijet i doista sam premalen da bih promijenio takvog diva. No ipak, svijet nije dovoljno jak da promijeni moje emocije. Sve je oduvijek bilo samo u našoj glavi. Promijenio si se. Napustio si me a mislio sam da nikada nećeš.
Tebe sam toliko volio koliko bih te i mrzio. Tebe sam toliko želio nikada ne izgubiti koliko sam želio i umrijeti. No ti si me napustio, i tražim te opet. Jer želim svoje pravo lice, jer želim biti ono što sam nekada bio, jer želim biti osoba koja zaslužuje ono što ima.
Ne dopuštaš mi da ti se približim, znaš da ne možeš bez mene. Ja sam tijelo a ti si duša. Ne možemo jedno bez drugoga. Izgubio sam svoje obraze otkad tebe nema.
Ljudi vide moj tužan izraz lica iako ga pokušavam prekriti. Vidiš, neki dio tebe i dalje je u meni. Moj tužan izraz lica jer mi nedostaje, zašto si se ti maknuo, tebi nedostaje i više nego meni. Pričam sam sa sobom a imam osjećaj kao da pričam s doista drugom osobom. Zapravo ne, kao da doista sjediš tu pored mene, moja duša i moje tijelo, razum.
Razum mi i ne treba. Treba mi samo tijelo da bi me ljudi mogli vidjeti i trebaš mi ti, moja dušo, da bi mogao pružiti sve što ona poželi.
Skrivaš se u meni, vjerujem da je tako. Jer ne bih zaplakao kada pomislim na nju da nisi još u meni, jer to si i dalje ti. Volimo je, dušom i tijelom. Priznajemo oboje zar ne, oboje ne možemo bez nje.
I kada pomisliš da je sve u životu prolazno, ne poželimo li oboje da ona nikada ne bude prolazna, ne vidimo li oboje sliku vlastite smrti…
Bez nje, sve bi bilo izgubljeno. Kao što je i bilo.
Preživjeti nije teško. No imati priliku živjeti, to je najteže.

Pet sati ujutro je.
Još samo 2 sata i ona kreće… dolazi do mene.
I osjetim te u meni si, u meni si dušo. Osjetim jer suznim očima gledam u ovo što pišem i smiješak se razvlači po mojem licu. Dušo, u meni si.
Znam da si tu. Gledam svoju bijelu meku kožu, oni kožu koja je toliko puta bila razderana staklom i žiletima, noževima.
Da nisi tu, toga ne bih bilo i ne bih se morao truditi ne ponoviti to.
Ako sam molio nju da ne radi to, kako bih onda ja to mogao raditi.
Vidiš, to je razum, no to je ljubav, jer je volimo oboje i oboje ne želimo da pati.
Moj razum je uvijek bio slabiji od tebe. Mislio sam da bi bez tebe bio možda manje emotivan, da bi možda bio manje sjeban i da ne bih toliko ovisio o drugima. O njoj.
Nije tako. Ne, moj razum vidi sve realno. A realno je tako bolesno, tako bolno i ne lijepo iskustvo. Što da radim onda? Tražim tebe, prekri moje oči, daj mi da vidim svijet kroz tebe. Ne želim te izgubiti kao ni nju. Nikada.

Ne mogu ti reći koliko te volim, ne no zauvijek mogu ostati uz tebe

Ne mogu pronaći se
U ovom mraku koji si ostavila ti
Oko mene ljubavi
Ne mogu dočekati te
Vidjeti ljubav svoju, ljubiti je
Ovaj život plaši me
Kada tama okruži me i ne napušta, uzima sve
Pitam se, dali si još tu pitam se
Pitam se, jer trebam te
Volim te nadam se da si još uvijek tu
Pjevat ću ti pjesmu najdražu
Češljat ću te nježno poput vjetra u kosi
Zamišljat ću kako sretni trčimo po livadi bosi
Zamišljat ću da tvoje su ruke na meni
Ostati ću u sjeni
Ne želim dijeliti te
Ne želim dijeliti svoje emocije
Ne želim, ne ja ne želim bez tebe
Dao bi ti sebe
No život moj, kao da nije moj
Ionako, on je oduvijek bio tvoj.

Ne možeš izbaciti svoje sjećanje
Volio bi da mogu, da ne boli me
Ne možeš pobijediti sve
No možeš se izboriti za sebe
Tako i ja, tako i ja
Moja najdraža, malena
Tako i ja, mogu izboriti se, izboriti za tebe.

Ne mogu slomiti me
Ne mogu pobijediti ovaj rat, ne
Ne može imati me, ne može
Uvukla si mi se ispod kože
Ne može pobijediti nas
U tebi sam našao svojeg života spas
I ljubav za vremena sva
Za mene jedina
I ne mogu ti reći, ne
Ne mogu ti reći koliko volim te
Ne mogu, ne
No zauvijek mogu ostati uz tebe.

Image and video hosting by TinyPic

Umirao si sa mnom. Onda kada mi je glava bila pognuta na koljena i kada je oko nas bila samo samoća i tuga. Svirala je naša pjesma, ona za kojom smo vapili. Ono za čime smo vapili. Sjećaš li se? Ti ne možeš zaboraviti. Ožiljci života ostali su na tebi.
Vraćaš mi se, osjetim. Upijam te, osjećam se kao prije.
Ova bol, tako je sladak osjećaj nje. Ovaj život, tako je slatka bol uz tebe.
Ja ne mogu učiniti stvari ljepšima možda, možda i mogu.
Kako ću to saznati? Ona je uz mene, dati ću sve da to i napravim.
Toliko bih toga htio, no prvo moram učiniti nešto za sebe, moram posložiti stvari u svojoj glavi, moram posložiti stvari u sebi. I moram naučiti raditi ono što želim.
Vračam se, da, ovaj puta jači nego prije, iskusniji.
Možda i ne pobjediv. Mogu sve, mogu jer je ona uz mene i daje mi snagu.
Mogu sve osim izdržati biti bez nje. Moja slaba točka, ubija me.


I prošlo je. 2 tako lijepa, predivna dana. U ponedjeljak je došla kod mene i prespavala do danas ( utorak, pišem dan jer je uskoro srijeda ) i otišla oko 7. bilo je to još jedno spoznavanje ljubavi prema životu i onome što mi on pruža, nju.
Znam da je volim, svaki sam put sve sigurniji. Svaki put smo sve bliži, svaki put naša veza je sve dublja, ljepša i sama zamisao na nas uljepšava sve u mojim očima.
Volim te, da volim te i neću prestati to nikada govoriti jer te volim, jer želim da te dvije riječi uvijek nosiš u srcu od mene dane, jer te ja volim. Jer ću te ja voljeti zauvijek.
Ne želim nikada prestati misliti na tebe, ne želim nikada prestati osjećati prema tebi isto, samo više. Mogu te voljeti zauvijek, želim te voljeti zauvijek, voljeti ću te zauvijek.
Najdraža moja, ma kažem ti da si posebna i ne, ne buni mi se.
Jesi, jer da nisi ovo sve ne bih pisao. Nisi nikada mogla biti kao druge i to je ono što volim na tebi. Ti si moj anđeo, nešto lijepo, maleno i unikatno.
Opis tebe, tako jednostavan a tako detaljan u biti. Najdraža moja.

Umoran sam, jedva gledam a želim završiti ovaj post.
No ne mogu, nemam snage. Odem spavati, nadam se sanjati te. Suze mi teku, znam da ti to ne bi željela, tvoj miris je na jastuku znam. Tako bih volio da si opet tu, da se budim s tobom u zagrljaju i tvojom glavo na prsima.
Volim te zauvijek…


Poglavlje više u knjizi naše ljubavi koju ona stalno piše

Bilo je dana kada nisam mogao zaspati no i dalje sam sanjario
Da uz mene si ti i da mi govoriš da nikada nećeš otići
Nadao sam se
Da zauvijek ćeš ostati uz mene
Samoća nakon tebe ubila me je
Sve što sam htio bila si ti
Sve što sam htio, imali smo mi.

Nikada svijetlo neće se ugasiti
Nemoj se brinuti i kada slomljen sam neću posustati
Uvijek ću te voljeti
Za tebe se boriti
Ne boj se kada nasmiješ se
Ja znam da imam snage i za tebe
Najslađi poljupci koje si mi dala ti
Kada sam imao te znao sam
I još uvije znam
Bez tebe želim biti sam
Bez tebe želim samo nestati
Nikada nemoj, nemoj prestati
Zauvijek ću te trebati
Dok si uz mene ti
Nikada se neću do kraja slomiti
Dok uz mene si ti
Za tebe ću se boriti.

Dok gledam te
Gledam i ne mičeš se
Držim u rukama te
Zamišljam da držim te
Slika ne govori mi
Ne ona ne može reći mi da voli me
No vidim te, vidim te
I znam kada sliku tvoju gledam znam da voliš me
U očima tvojima vidim se
U slici na kojoj si ti
Znam to je slika poput priče o našoj ljubavi
Jedno poglavlje više
U priči koju naša ljubav neprestano piše.


I tako je i bilo. Legao sam u krevet i rasplakao se. Osjetio sam njen miris, našao njenu majicu koja je opet ostala kod mene. Poljubio sam majicu, čvrsto je primio k licu da osjetim njen miris. Zagrlio sam majicu i plakao. Uzeo mobitel u ruke i gledao našu sliku. Razmišljao sam o njoj a nisam joj mogao poslati poruku. Nisam je mogao čuti.
Nazvao sam je. Duša moja, ona je spavala i nije se javila. A ja sam gutao suze i gledao našu sliku dok napokon nisam zaspao.
Probudio sam se ujutro. Morao sam na praksu po potpise jer se drugi rok mature bliži.
Mislio sam kako ću umrijeti kada sam vidio, vidio da nemam dovoljno sati.
Oči su mi postale pune suza, gledao sam u prokleti papir, prokleti papir koji me dijeli od nje. Nisam se mogao javiti nikome mobitel je još bio blokiran zbog ne plaćenih računa. Barem sam to uspio srediti. Ona, moja voljena…
Nisam znao kako da joj kažem da joj dečko ne može biti ono što je htio da sve što sam joj obećao neću moći ispuniti.
Jer ja trebam tu školu i ja trebam taj potpis. Ne zbog sebe, da nema nje smijao bi se i otišao napiti ako bi i bio živ uopće. Bez nje, to nije ni bitno.
No za nju, jedina cura na ovome svijetu koju doista volim i jedina cura koju stvarno želim nikada ne ispustiti. Jedina osoba koja razumije svaki dio mene i jedina osoba pred kojom se mogu rasplakati da se ne moram bojati za posljedice.
Jedina i najbolja u svemu, ona koja zaslužuje puno više nego ja mogu no i dalje slijepo voli mene i želi mene. I ja, koji želim da tako i ostane, propadam.
Polako putem propalice a htio bi za curu princezu.
To tako ne ide, ona je moje sve ona je sve što želim i ne, nikada je ne želim izgubiti.
Sjeo sam doma, u fotelju. Volim kada sjednemo skupa u fotelju pa nema mjesta da sjedne pored mene pa sjedi meni u krilu. Volim kada mi sjedi u krilu.
Naime…
Stara je sredila neke stvari možda se sve sredi. No ja sam prenaglio, nazvao hoti s punim glasom tuge i prokletim plakanjem. Rekao sam joj ako ne uspijem izvući to neka nađe nekoga boljeg jer ja to nisam.
Da… ja sam to rekao…
Zato jer je volim i želim joj najbolje.. no nekako, i dok pomislim da netko možda može pružiti naizgled bolje.. i dalje sebično mislim da je nitko ne može voljeti poput mene i dalje mislim da ja mogu bolje iako propadam iako želim da bude bolje.
Nekako, ja vjerujem da mi je suđena. Želim tu curu zauvijek.
Jeste li ikada pomislili da želite stvarno nekoga zauvijek? Ali doista, graditi život s njime, biti s tom osobom jedno, obitelj. Biti nešto izvan svih granica?
To je ono što ja želim s njom. Cura koja zaslužuje najbolje i ja.
Ja koji se trudim biti najbolje što mogu kako bi mogao biti najbolje za nju.
Moja ljubav prema tebi malena nikada neće nestati a ni ti, nikada te ipak ne želim pustiti.

Image and video hosting by TinyPic

I opet. Ma kao i uvijek, uvijek si bila i ostala ista. Moja hoti.
Pričam s njom. Polako se vrača osmijeh na lice. Tuga je i dalje u meni, jer da…
Ja sam bez nje uvijek tužan.
Kaže mi svatko tko me vidi da djelujem tužno i zabrinuto.
Kada je ne vidim i ne čujem.. da jesam..
Tužan sam i zabrinut jer se bojim za nju bojim se što radi i što joj se može dogoditi.
Nije dobro znam, trebao bi biti normalniji. Tolika briga o curi može i gušiti curu..
Znam i to. No ne znam si pomoči. Volim je, volim svim bićem i srcem.
Ako nikada ne uspijevam biti sretan bez tebe to znači da moram biti uvijek uz tebe.
Ako moram biti uvijek uz tebe, onda ću napraviti sve, sve da budem uvijek uz tebe.
A napraviti ću to jer si i ti sretna kada sam uz tebe.
Jer se oboje smijemo. Jer se ne moram brinuti i jer si uz mene.
I jer si moja. A tako te volim i tako mi je bitno to. Da si moja, uz mene.
SAMO MOJA… da, da zauvijek budeš samo moja.
Kako to volim, taj osjećaj, tu ljubav, te emocije.
Kako mi samo nedostaješ…
Nismo se čuli svega možda 2 sata. A nedostaješ mi kao da nismo toliko dugo, danima.
Bojim se da ću te početi gušiti time ljubavi, bojim se da ću postati dosadan i naporan.
Kao i s time koliko te puta moram poljubiti na dan, koliko ti puta kažem volim te i obožavam te ali ta potreba za tobom, za tvojim dodirima, poljupcima…
Jednostavno je neopisivo i ne mogu stati.
Još samo godinu dana moram čekati. Samo godinu dana i mogu te imati uz sebe svaki dan. A to je ono što volim i što najviše želim.
To je ono što želim od života. Da mi da tebe, zauvijek uz mene.
Trebam te.. trebam kao nikada do sada.. a ti to ne znaš.. i bolje je da ne znaš..
Možda bi ti bilo još samo teže.. a tako je, tako je teško podnijeti vrijeme bez tebe.
Možda je vrijeme za promjene, nije li ?
Idemo promijeniti opet nešto. No ne sebe, ovaj puta ne sebe jer ovakve se volimo.
Našu vezu isto ne, jer ovaj puta je još ljepša nego prošli.
Idemo promijeniti.. idemo nešto promijeniti.. ali ne znam što…
Način života! To, tako je.
Zašto promijeniti? Zato jer ne želim da se ikada više posvađamo iako samo jednom u životu jesmo… :)
Ne želim da se ikada više moj ton glasa povisi na tebe, da se ikada više tvoje okice napune suzama i ne želim da ikada više plačeš. Ako moraš, želim da me zagrliš i ne puštaš. Volim te. Volim. Volim. Voliiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiim…
Obožavam…. Riječi.. ne mogu naći najveću i najljepšu..
Uzmi rječnik ljubavi, svih riječi u svijetu.
I nađi najljepšu, najdivniju koja ti se svidi. I svaki puta kada se zapitaš koliko te volim sjeti se, više nego i ta riječ ikada može opisati.
Sve si moje, sve što želim i trebam. Obožavam te.

Image and video hosting by TinyPic

Kako da prestanem pisati. Ljudima se vjerojatno ni ne da čitati ovolike postove.
A ja ne mogu prestati.. mmm tako mi je lijepo osjetiti ove bolne točkice na tijelu što su tvoja usta ostavila.

Ne sjećam se zašto nisam jučer nastavio no eto, dovršit ću danas post.
Zvao sam je 2 puta jučer. I ne mogu ne zvati je i ne slušati njen glas. Volim je, volim je tako jako da jednostavno ne mogu kontrolirati svoje ponašanje i ponašam se kao neko dijete i mašem nogama od sreće, skačem po sobi i slično..
Lijepo je to naravno ali osjećam se čudno hehe.
Ona sada spava još i nije mi odgovorila i eto, već mi nedostaje a tek sam se probudio.
Previše te volim hoti, nikada ne smiješ otići od mene.
Sve tvoje mora biti samo moje, zauvijek.
Ne želim te izgubiti ikada, ne želim da nestane ovo između nas ikada…
S nikime drugim ne želim stvarati snove, ti si ono što želim od života zato molim te, nikada ne odlazi.

Ostatak posta iako brijem neće biti puno nije više o hoti.
Ovo je izbacivanje neke negativne energije.
Dakle zadnji dio posta, jedva ste dočekali zar ne.


Smrti u ruke ja ću te dati

Prokleti ste, spustili me na koljena
Voljeli me pokorena
I dok bio sam samo tvoj
Što radila si ti
Imala si me
U šakama moje srce
Drobila si ga
Moja krv te hranila
Tako me je tvoja okrutnost ranila.

Želim da krvariš
I želim te gledati kako umireš
Kao što sam i ja
Želim da gledaš me kako smijem se
Želim da gledaš kako pljujem na tebe
Dok pod mojim si nogama ti
U mojoj nemilosti
Želim da nestaneš s svijeta
Komad po komad u patnji svojih grijeha.

Ja ću biti tvoj bog i vrag
Ja ću reći ti što ćeš ispaštati
Moj nož biti će prst boga
Kao što ja imam ožiljak od tvoga.

U tvojim očima našao sam strah
U tvojim prsima pronašao sam dah
I želim da nestane zauvijek
Kao što si i ti htjela da nestane moj
Kako je predivan tvoja bol.

Gledam te, gledam te
Smijem se, o smijem se
U suzama i krvi
Meso ti se polagano mrvi
Pod mojim nogama dok gaze te
Svaka tvoja suza uzaludna je
MRZIM TE.

Oduvijek si bila drolja
Ja mrzim ih
Oduvijek si bila čovjek
Prezirem ih
Oduvijek sam bio rob tvoje mašte
Mrzim se
Oduvijek si voljela me
Tebe ja ne
I uvijek si mislila da ću rob tvoj biti
No ja ne
Nitko te više od mene neće skriti
Smrti u ruke ja ću te dati, ubiti.


Vrištali su i govorili mi kako sam sin kurve, kako sam hladan, kako sam oduran.
Upijao sam njihove riječi, hranio svoju dušu njima.
Moje srce tamnije je od noći. Moja bol, postala je mržnja.
I bojiš li me se? Trebao bi.
Zgaziti ću te, sve što stane pred mene.
I bojiš li se mojih riječi? Ne moraš.
Boj se onda kada tvojim životom moj um prošeće.

Uništiti ću te
Sve vezano za tebe. Makni se od mene.

Ja sam oduran, i ja to znam
Ja sam proklet, ubiti ću te
Ja nisam kao drugi, ne prijetim ti
Ja obećavam.. MAKNI SE OD MENE.
Ja kažem ti, zauvijek ću te mrziti..
Nemoj me dirati, ruke ću ti slomiti..
Zamisli ih, kako lijepo mogu krvariti..
U tvojoj ću se krvi kupati..
Ne diraj me, ubiti ću te..
Ne diraj me. Život ću uzeti zauvijek iz tebe..
Na koljena ćeš pasti..
Moja kurva biti…
Da moja ćeš kurva biti..
Mene ćeš slušati.

Tvoje samopoštovanje, bolje zaboravi.
Tvoje emocije, bolje odbaci.
Jer u mojoj mašti, tamo gdje si i ti…
Nema mjestu ljubavi..
Jer mrzim te, mrzim koliko volim nju..
Ubiti ću te. Ubiti kao u najgorem snu..

Image and video hosting by TinyPic

Volim izbacivati ovakve stvari iz sebe.
Iako jedan dio posta piše o hoti i sve je lijepo..
I ovaj moram napisati…
Nadam se da shvaća barem netko…

Pitaju mene ljudi…
Dali si ti još uvijek gotičar.
Zašto to pitaju?
Moja odjeća, način ponašanja.. sve se promijenilo.
Sve, kažu oni.
No ja kažem. Ne.
Ja sam i dalje isti.
Odjeća je odraz zrelosti, ne mogu više biti kao prije.
A ponašanje. Zašto bih uvijek bio isti kada ostanem iskorišten ili ismijan?

Odgovor leži u mojoj psihi, mojoj mašti.
Želite li upoznati to, ne znam što morate učini..
Za početak ja moram dolaziti u društvo..
Za početak moram prestati glumiti nešto što nisam.
Moje pravo lice, nemate puno toga nepoznatog.

Seks, erotika, imam prljav um što se seksa tiče.. to je jedan dio…
Emocije, nježnost… ono što znate, što ste ismijali…
Moja mašta, ono što ionako nikada ne možete shvatiti…
Moja ljubav prema mračnome, moja ljubav prema nasilju nad ljudima.
Ljubav prema izopačenim ljudima, ludim ljudima..
Što ne znate o meni?
Ja volim dok mrzim. I volim mrziti.
Mržnja je jedan veliki dio mojeg života, jer je ona jedan veliki dio moje prošlosti.
Mržnja je bila sastavni dio mojeg života..
Što želite znati još o meni?
Uživam u boli, volim bol. Jako volim oštre predmete u rukama, prsima.
Ugrize na vratu, tijelu, nokte…
Volim bol, mazohist sam, obožavam to.
Ne znate nešto o meni?
Nikada nećete sve znati..

Ja sam goth, dugo vremena.
Bio i ostao, ostat ću.
Više nego si ti koji me to pitaš.
U svojoj tako prozirnoj šminki i odjeći.
Ne shvaćaš, tvoj izgled je izvana.
Nemaš to iznutra.
Jer da imaš, izvana ti ne bi bilo potrebno.
Ja sam ono što ljudi vole ali ne shvaćaju.
Ja sam onaj koji kada voli ne srami se emocija.
Onaj koji nije kao ti i ne pozira.
Meni je dovoljno da ona zna.
Tko sam i što sam, no ja.
Do kraja svojega života.
Biti ću ono što sam oduvijek i bio.

Stavio si ruku na moj život?
Jesi li ikada?
Jesi li požalio?
Požaliti ćeš…
Moja osveta, moj način mržnje..
Pokazati ću ti koliko izopačen um čovjekom može biti.
Nakon svega što prožive.
Nakon svega što odluče učiniti kako bi svoju bol osvetili..
Ja ću ti pokazati koliko možeš mrziti svoje postojanje i svoj život.
Koliko možeš patiti. Ne možeš me spriječiti.
Udari me, probaj me pokoriti..
I dalje nećeš uspjeti, izgubiti ćeš.
Igrat ću se nožem u tvojoj utrobi.
Tvojom ljigavom krvi na prstima.
Uništiti ću te, ubiti.
Tako da znaš, nikada me nećeš pobijediti.

Ovom postu je kraj.
Hvala na čitanju.
I dobrodošli u moj um, once again.





Post je objavljen 22.08.2008. u 17:32 sati.