Marketing
kako je gore tako je dole - jedini zakon!
zamislite sada Startrek i kapetana Picarda kako ubrzava u warp i uđe u atom lista 
Analogija, jedini alat spoznaje govori u svome zakonu: “kako je gore tako je dole”. “Gore” je uvijek ono najunutarnjije, suštinsko, izvorno koje egzistira unutar, u svojoj vlastitoj dubini, i ono je jedno, i to jedno je analogno svakom jednom, 1+1+..=1 i to jedno je uvijek vertikalno (u odnosu na horizontalno, “doljnje”).
Ono “dole” je uvijek vanjsko, uvijek periferno, u odnosu na ono “gore”; i ne može utjecati na ono “gornje” u bilo kojem sustavu, iako će ga preslikavati. Ono “dole” će uvijek egzistirati na periferiji jedne jezgre, udaljeno od svoje suštine a suštinu će uvijek reflektirati, i ne može drugačije jer “kako je gore tako je dole”.
“Dolea” uvijek ima više, nikada nije samo jedno.
A samo jedno je uvijek gore, iznad, unutar.
Tako svi ljudi zajedno su obrnuti od bilo koje jedne suštine koju preslikavaju kao njezine kopije. Zato se i udružuju u sekte.
Sama vertikala i jednina na svome konačnom vrhu upućuju uvijek na piramidu (ili barem na stožac), dok horizontalni, svijetovi prema dolje, prema bazi te piramide, svaki za sebe, ne poznaju nikakvu hijerarhiju, nikakvu piramidu a ni međusobno, jer se ne poznaju međusobno. Odvojeni su brzinom titranja, gdje najgornja razina uopće ne titra, ona jest, a sve razine do nje titraju sve finije i finije, a prema periferiji titraju sve grublje i grublje.
Svaki svijet bliži onome unutarnjem, onome krajnjemu “gore” je “gornji” a svaki ispod njega, bliži periferiji je “dole” odnosno “doljnji”.
Sama sredina je najzanimljivija, kao i uvijek.
Post je objavljen 22.08.2008. u 15:46 sati.