Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/dveriperunove

Marketing

Svetovid - o porijeklu imena

Inace bog povezivan sa vidom, znanjem, proricanjem, pa i ratom, postigao je posebno visok status medju polabskim Slavenima, koji su u njegovu cast i podigli i jedno od najznacajnijih i najvecih paganskih svetilista, Arkona na otoku Rujnu.
O znacenju i osobinama Svetovida daju nam iscrpne podatke gotovo svi kronicari koji su se, manje ili vise, bavili proucavanjem slavenskog mnogobostva. Iako je na njih, razumljivo, djelovala krscanska indoktrinacija, prema kojoj je sve mnogobozacko demonsko i zlo, spomenici vragu koje treba zatrti ili, u vecem broju slucajeva, preurediti mu namjenu, Helmold, Saks Gramatik, pa Knitling Zaga daju vrlo iscrpne opise ovog boga i njegovih funkcija.

Image Hosting by Picoodle.com

"Među mnogobrojnim slavenskim bogovima gospodari Svetovid (Zvantevith); bog zemlje Ostrvo Rigen|Rujana]]. To je onaj bog, čija su proricanja najizvjesnija. Drugi bogovi su pored njega tek polu bogovi", /Helmold: Chron. Slav. I 52./ kaze Helmold, a zatim u istoj kronici /Ibid, I 6./ kazuje nam i šta je podloga moći Svetovidove: "Ponosni su na samo ime Sv. Vita, kome su i hram i kip sa najvećom počašću posvetili naročito mu pripisujući prvenstvo među bogovima. I sve slavenske provincije ondje traže proroštva i godišnje prinose otkupe u žrtvama... i dao je (Valdemar, danski kralj) napraviti onaj starodrevni kip Svetovidov koji je štovalo svako slavensko pleme."
Dok su njegove funkcije kao vrhovnog boga medju rujanskim Slavenima prilicno jasne, nedoumice i zagonetke vezuju se za njegove opce karakteristike kao jednog od nizih bogova u sveopcem slavenskom mnogobozackom panteonu, koje su usko povezane s porijeklom njegovog imena. Postoje mnoge interpretacije razlicitih varijanti njehovog imena (Sventevit, Suvid, Svantevit, Svantovit, Suantovit, Sventovit, Zvantevit, Svijetovit, Svjatovid, Sutvit i Vid) od kojih su najcesce one koje se vezuju za rijeci svet i svijet, njegove atribute svetosti odnosno sveobuhvatnosti, Svijet kao Sve, planet i sve sto na njemu postoji. Drugi dio imena, Vid ili Vit, takodjer se objasnjava na vise nacina, pa evo nekih objasnjenja za oba dijela slozenice Svetovod, Svjatovid, Svantevid.
“Krek ime Svetovidovo tumači kao moćni dah. Riječ – Sve[n]to – tumači on u značenju silan, jak; a – vit´´ – dovodi u vezu sa slavenskim vě koje u indijskom glasi va a znači (flare) puhati. Otuda je, veli Krek, nastalo staroslovensko vějati – větr´´ u litvanskom vejas. Da je ovo točno, misli Krek da nam potvrđuju posve jasno izvori, i to na onom mjestu, gdje se priča, da svecenik nije smio da dahne u hramu, nego je morao istrčati napolje, kad mu je trebalo daha "da božanstvo ne bi bilo okuženo dodirom jednog čovječjeg daha.
Louis Liege zadržava prvi dio riječi – Svent i to tumači kao uticaj kršćanstva, a dugi dio vit´´ predstavlja korijen – vit ili – vet – misli Liege, a taj korijen vit – vet znači kod njega – "riječ". Prema tome bi po Liegeu Svetovid bio sveta riječ ili bog koji daje riječi tj. savjete ljudima.
Ne bi li se ime Svetovidovo moglo protumačiti rječju: – svijet u značenju latinske reči – mundus, – a – vid korijenom od glagola vidjeti, pita se prevodilac Liegea, R. Agatonović.
Ime Svetovid, vjerojatno je nekada glasilo – vsěto – vid´´ (v'sěto – vid´´) što bi značilo od riječi do riječi – Sveto-vid – tj. onaj koji vidi "svijet", dakle "sve na svijetu", ili bolje "koji zna za sve na svijetu", i "poznaje svijet" (totum universum). Prema tome bi analiza Svetovidova imena glasila ovako: v'sěto – i – vid´´.
Prvi dio riječi izvodimo od staroslavenskog zamjeničkog pridjeva v's', – v'si, v'se što znači sav, sva, sve. U našem jeziku nastala je metateza glasova, i tako je postalo od v's' – naše sav.
Imenica v'sět', ili v'sěta, koja je nastala od pridjeva – v's' – (sav) znači "sve" (sveukupnost, totum universum, das All). Drugi dio reči (v'sěto- vid) – vid dovodimo u vezu sa indoeuropskom rječju -*vid – što znači vidjeti, paziti. Stari Slaveni su znanje uistinu i vezivali za čulo vida tj. ono što vidim to i znam. Tvrdnju ovu dokazuje riječ "svjedok". Ako je analiziramo, dobit ćemo elemente: – s-vjed-ok: u ruskom: s-vid-ětel' ; u poljskom: s'-wiad-ek. Sve te riječi u vezi su sa korijenom vid, věd, što znači "znati". Od indoeuropske riječi *vid imamo sanskrtsko: "vid" što znači znalac, znajući. U starogrčkom isti korijen riječi Fid (u visini prevoja) "oida" znači znam, a (u sredini prevoja) eidon znači vidjeh; u gotskom wittan znači vidjeti i znati.
Riječ V'sěto - vid označava, dakle, onoga koji zna svijet (cjelokupnost), koji poznaje svemir (totum universum). Svetovid je baš ovakvim i prikazivan, sa četiri glave, a svaka glava bila mu je okrenuta na drugu stranu svijeta.
U staroslavenskom jeziku obična je stvar, da se imenice izvode od pridjeva sa nastavkom -ta- na primer: vyso - ta (visina), dolgo - ta (dužina) i t.d. Na taj je način vjerojatno nastala i imenica v'sěta, što znači totum universum, a od pridjeva v's'. Da se ono "ě" razvilo od poluglasa "´´" iza "s", nije nemoguće, jer u staroslavenskom jeziku imamo i pridjev v's-ak´´ i v'sěk´´ a znači i prvo i drugo "svako". Razlog da se ta riječ nije održala do danas leži u tome, što je u staroslavenskom jeziku postojala i riječ: svět´´ - koja znači: - svjetlost. Uslijed metateze glasova koja se vrlo lako izvela između riječi v'sět´´ ili v'sěta, i reči: svět´´, ove su se riječi izmiješale, i na taj način se izgubio trag riječi v'sět´´ i osjecaj za nju kao samostalnu riječ.



Post je objavljen 22.08.2008. u 14:30 sati.