Marketing
Sezonski popust
Zašto sam se rodila? - upitala me jučer kolegica s posla.
Glasno se nasmijem i iskolutam očima. Pomislim kako je dosegla onu dražesnu točku zasićenja pri kojoj takozvano očajava i zabavlja me suprotnošću svoga karaktera. Njeno pitanje ne doživljavam ozbiljno iako sam ga mnogo puta uputila sebi i Bogu, u mukama usred nastale situacije ili problema koji ne mogu lako riješiti.
Većini je ljudi urođeno razumijevanje teškoća drugih, ali ne i poistovjećivanje s njihovim osjećanjem. Tuđi se nemiri gotovo uvijek čine lakšime, blažima i manje akutnima od vlastitih. Poznavajući sposobnosti i prirodu pojedinca zbrojimo njihove talente i mogućnosti pa oduzmemo od jednadžbe problema i rezultatom opet dobijemo plus. Dakle, savjet je suvišan, ispadne mi tek pokoja poštapalica ili duhovita dosjetka jer ovdje vjere ne manjka, uviđam da travčice hrabrosti i koncentracije treba samo iščupati uz puteljak, kao crvenkapica na putu k bakici bez obzira što ona misli da joj iza leđa možda vreba gladni vuk.
Zaustavljam se kraj ove djevojčice i njene pune košarice. Istu bezbrižnu putanju izliječenja čovjek ne nudi i samom sebi. Jer on je kronično obolio od neuspjeha i razmišljanja o njemu, kosti mu pucketaju usred bezazlenog pokreta kojim bi dohvatio čašu vode i gutljaj smirenja, migrena skakuće između desnog i lijevog uha bez povodca ispod gubice bezobrazno i neobuzdano označavajući svoj teritorij, a tromost kojom je obamrlo cijelo tijelo uz dužnu nepokretnost kognitivnih sposobnosti nagoviješta još težu borbu za život preostalih neurona.
Lijenost. Sveobuhvatna dijagnoza stanja od kojeg najčešće i sasvim nesvjesno pobolijeva većina stanovništva. Što nije grešno, doduše ne može se stalno kvalitetno misliti, povlačiti šahovske poteze pa tresnuti brojač da bi se protivniku pokazalo koliko je sati, racionalno i mudro zaključivati, hvatati izazove golim rukama kao Indiana Jones zmije u šeširu i donositi odluke neupitnih reperkusija. Glavi treba odmor.
Pitam se, tko će ju tada zamijeniti? Ne mogu zamoliti kolegicu da misli umjesto mene. Bila bi to pošast. Želje za slatkim pitama od trešanja i sira, pizzama sa besramnim količinama rastezajućeg nadjeva i palačinkama s nutellom odvele bi je do ruba bankrota. Osim što bi je učinila robinjom i sadomazohistom prehrambenih lanaca nezdrave prehrane i pekara, znam da bi uživala više od mene pa se na trenutak otrijeznim od čete mišićavih vatrogasaca koji svakodnevno mažu moje opekline, a mojoj kolegici prijete suvišnim masnoćama u krvotoku i pristupam stvarnosti u kojoj se uspješno nosim sa težim danima. Kilogrami viška levitiraju oko moje lubanje. Teško mi je staviti naočale, a nebo blješti. Dosjetim se reklama koje me proganjaju od trenutka primitka plaće i primjenjujem na nastalo stanje.
Sve što nazivam "svojim" plaćeno je. Po punoj cijeni i traženoj valuti. Ali da li baš sve toliko vrijedi? Vrijeme je da se naučim cjenkati. Isposlovati nižu vrijednost manje isplativosti i ostvariti veću onome kome i pripada. Meni. Uzimam popust na prave odgovore, točne navode, prateće kontradikcije, suvišne pregovore i čistu savjest. Još je sunca, odoh naći mjesto na plaži i razvući ručnik, pa dobro odspavati...... ako se probudim crvena, neka. Ja sam račica, oklop mi se sezonski obnavlja.
Post je objavljen 22.08.2008. u 00:45 sati.