Dragi moji,
obecala sam vam pisati i o jos jednom cudu male sv. Terezije, koje mi se dogodilo tijekom druzenja s njenim relikvijama ovdje...Prije nego se opet vratila na vas kontinent! (bas vam zavidim, sad je opet u Europi!)
Naime, vezano uz slucaj mojih ovdasnjih prijateljica iz Case Barukcic, Ivke i Andjelke, s cijim tetkama i rodbinom u Kanadi, smo uspjeli stupiti u kontakt, na opce veselje i dirnutost citave obitelji, koji su odmah htjeli platiti put i poslali pozivno pismo i curama, a i meni, da ih zajedno dodjemo obici, no cini se da je ulazak u Kanadu, doista skoro nemoguc...
Jer citavih ovih mjeseci, one uzalud pokusavaju doci do vize (ja sam privremeno i odustala), cak su bile i na napornom i dugackom putu do Kanadske ambasade u Bogoti, u Kolumbiji - koji traje preko 26 sati, a jos im se bio pokvario i bus...No, sve uzalud...U Kanadu se ne moze, i ne moze...
Ja sam pokusala iskoristiti i prigodu Euharistijskog kongresa u Kanadi, sto je bila super ideja, no prekasno smo saznali za taj Kongres, i nismo se uspjele na vrijeme prijaviti...I tako - povuci, potegni - nikako do Kanade!
Cini se, sve dok se nije uplela mala sv. Terezija, glavom i bradom, tj. svojim relikvijama...Naime, na sv. misi uz njene relikvije, bas u njenoj crkvi Male sv. Terezije (tu lijepu crkvicu sam vec ranije ovdje spominjala), koju je predvodio neki simpaticni brazilski biskup, porijeklom iz Spanjolske, koncelebriralo je jos nekoliko biskupa i vise svecenika, iz Latinske Amerike, ali i Kanade!
Cim sam cula rijec - Kanada, upalile su mi se lampice, i brzo sam pocela "rendgenski" motriti okupljene svecenike, ne bih li nekako prepoznala koji od njih bi mozda mogao biti iz Kanade, i dovoljno pristupacan da ga poslije mozda pokusam "uhvatiti" s preko nekoliko upita o mogucnostima dolaska do kanadske vize...No, cinilo se skoro kao nemoguca misija, sve dok na svecenickoj stoli (!) jednoga od njih, nisam uocila znak - Medjunarodnog euharistijskog kongresa iz Kanade! Kao ociti znak s neba, koga trebam loviti nakon sv. mise...
I tako, cim je sv. misa zavrsila, pohitila sam prema sakristiji, no neki svecenik "cuvar reda" me ne bas njezno vratio medju "bakice" koje su se tiskale oko relikvija, i oko blagoslovljenih latica ruza male sv. Terezije, te sam se i ja za svaki slucaj jos jednom pomolila uz same relikvije, i dohvatila nekoliko latica, s takvim "oruzjem" u ruci, spremajuci se za novi pokusaj, misleci i kako je Mala sv. Terezija slicnom upornoscu pokusavala doci i sto dulje ostati i uz samog Papu! Citavo vrijeme, iz te guzve, motreci prilaz i izlaz iz sakristije kako mi "moj" svecenik, ne bi promaknuo! I doista, bas on se uskoro pojavio na vratima, i poceo probijati kroz mnostvo, prema izlazu iz crkve, a naravno i ja - prema njemu!
I tako - uspjela sam doci do njega (teze nego do samih Relikvija, uf!), i pristojno ga zamoliti za malo vremena, misleci da trebam govoriti na engleskom, no on je znao i francuski, a super i spanjolski, za koji smo se onda na kraju - opredijelili! Bio je jako ljubazan, i susretljiv, saslusao je citavu moju neobicnu pricu, i objasnio mi da nije nista cudno ne moci doci do kanadske vize, jer kaze da u Kanadi ilegalno zivi i radi preko 40.000 osoba, te su vlasti odlucile maksimalno postroziti uvjete ulaska!
No, dao mi je i jos par super savjeta, koji nam itekako mogu biti od koristi (koje za sada jos ne mogu podijeliti sa vama, no vjerujem da ce moci upaliti, pa - o tom, po tom!), uspjela sam mu tutnuti i nase kontakte, za slucaj nekih dodatnih informacija, preporucujuci se i u zagovor Male sv. Terezije, te mu od srca zahvalila, na svim mogucim jezicima, i - oprostila se od njega! S novim informacijama i novom nadom u srcu!
Cure su nas posjetile bas iduci dan, i jako se razveselile novostima, pohvalivsi se i novim hrvatskim rijecima koje su naucile iz mog udzbenika:
Hrvatski za pocetnike - udzbenik
(medju cijim autoricama je i Milvia iz nase p. Lukine molitvene grupe srijedom, a knjigu mi je ovamo poslao Dalibor, koji sada vodi tu grupu!, uz trajnu prisutnost p. Belaka), marljivo vjezbajuci nove im hrvatske glasove!
Upravo cekam i novosti od Milvie (Dalibore, jesi li uspio proslijediti mail?), vezano uz ljetnu skolu hrvatskog jezika:
CROATICUM
kamo se nadam odvesti cure vec iduce ljeto:
Popusti Matica iseljenika
Spremajuci se ove godine bas po toj knjizi drzati mali tecaj hrvatskog za nase cure iz Internata, koje su se jako zainteresirale za tako nesto, pogotovo nakon posjete obitelji Markic, i za nase sestre Zajednice Krista Misionara Molitelja, koje obozavaju svoju Maestru s. Lenku, pa tako i citavu Hrvatsku i sve hrvatsko!
Post je objavljen 22.08.2008. u 00:06 sati.