kao prvo ispricavam se zbog nepisanja,jednostavno nisam mogla,nisam bila u stanju nista prethodnih 2 tjedna zbog strasne tragedije koja nas je zadesila,a prije toga nisam imala vremena,pocela s ucenjem za maturu.sto se to sve dogodilo?!naime prije 2 tjedna izgubila sam jako dragu osobu,mog brata,pokoj mu dusi..sve je bilo tako iznenada,mislim da jos ni sada nisam potpuno svjesna da ga nema...polako dolazim k sebi,bila sam s tetom,tetkom i sestricnom u italiji na 5 dana da malo "pobjegnem" al sada se treba ponovno vratiti u stvarnost,početi kolko-tolko normalno funkcionirati i bez njega...valjda mu je to bio izlaz od problema,jedini koji je vidio iako se tisuću puta pitam zasto,zasto nije s nikim razgovarao,zasto nije potrazio pomoc,zasto je mislio da svojim problemima opterećuje ljude kako mi je frendica rekla da joj je rekao kada su razgovarali 2 tj. prije nego sto je odlucio otici zauvijek....sto je bilo tako strasno u njegovom mladom,naizgled savrsenom zivotu,imao je prijatelje,roditelje,mene,curu,zaradjivao preko ljeta,u skoli bio odlican....nista mu nije falilo,bar smo mi tako mislili...cijeli zivot je pred njime bio,bilo mu je tek 17 god,zapravo 5 dana nakon toga bi napunio 17(tjednima prije su planirali njegov rodj.,cak i band organizirali jer je obozavo glazbu,on je isto sviro bas...)!al sada je sve to proslost,ostaju samo uspomene na njega koje nece nikada izbljediti i pitanje ZAŠTO!!!???molim samo Boga da nam da snage da krenemo dalje...sada sam roditeljima najpotrebnija i nadam se da ću biti dovoljno jaka iako mislim da ja to jesam i da su oni...jos nisam bila na groblju,nisam čak imala snage na pogreb otić,morat ću kad-tad otići ali jos nemogu...
Post je objavljen 21.08.2008. u 21:54 sati.