Marketing
°°Time waits for nobody.
''Time waits for nobody.
Time waits for no one.''
Razmišljam o žiwotu.Skoro swaki dan.
Mlada sam i puno stwari ne shvaćam.Hwala Bogu uz mene su neke pametne osobe s kojima salno razgowaram,a o njima ću malo kasnije.
Razmišljam o swome žiwotu i o žiwotima drugih ljudi.Uspoređujem ih.I uočawam neke sitnice.Sitnice koje su me promjenile,na gore.Od kad je moja baka umrla,ja sam swa zbunjena,ne znam tko sam i što da radim.Jer ona je uvijek znala,uvijek bi me zagrlila,uvijek bi pričala sa mnom,uvijek bi joj se isplakala,uvijek bi se ludirale zajedno...A toga sada nema,i to mi jako fali.
Još se sjećam jednog od bakinih pitanja:
-''Ko će plakat za mnom kad ja umrem?
Ko će mi dolazit na groblje?'' (Baka.)
*
Mislim da se zna šta sam joj odgoworila,ali...Teško je.
Stwarno je teško žiwit bez takwe osobe.I onda powrh swega shwatim kakaw mi je žiwot:Jeben i jebeno loš.
Ima stwari koje su dobre,a narawno da ima i onih koje su jako loše.
Pomirim se s tom činjenicom,i onda slijedeči dan ponowno.Razmišljam o sebi kao osobi,razmišljam o swom žiwotu i ništa mi nije jasno.Opet sam na početku...Uwijek me netko razuwijeri u nešto u što sam sigurna..
''It's a hard life
To be true lovers together
To love and live forever in each others hearts
It's a long hard fight
To learn to care for each other
To trust in one another right from the start
When you're in love.''
I tako Ona ode...I ja sama..Odigram odbojkašku utakmicu samo radi nje,mičem se s mjesta na mjesto swa nesigurna i onda odjednom stanem.
Upoznajem nowu osobu i shwaćam da mi je Ona nowo swe.
(Narawno Baku nitko nemre zamjenit.)
Zbližawamo se wremenom.Da,radi se o mojoj,Seki...
Ona je jedan jebachki anđeo koji se spustio od ne znam ni sama kud da me spasi i da mi otwori oči..Fala joj.Da nema nje mislim da bi ja još uvijek bila zbunjena.Onakwa klinka bez stawa,ali sad ga imam.
Žiwim.Surađujem.Spašawam.
Suicidal.
Oko nje lebdi suicidal...Koji ja hoću maknut.Ali mi ne ide.S wremena na wrijeme mislim da ju je to prošlo,ali onda dođe ruka i tresne ju i Ona odma želi odustati.Samo se bojim...Samo se bojim.
Rekla sam joj sto puta nešto tipa owog:
''Don't try suicide
Nobody's worth it
Don't try suicide
Nobody cares
Don't try suicide
Just gonna hate it
Don't try suicide
Nobody gives a damn.''
Kao da ne želi čuti.Ali ja ne odustajem.
Idem do kraja.
I opet upoznajem nowu osobu.
Mušku.Realnu.Dobru.
Ne poznajemo se dugo,ali sam ga zawoljela,baš kao frenda.
Stwarno mi puno znači.I on i njegowo mišljenje.
I nadam se da me ne bu napustio.
A ostali ljudi...Jebe mi se.
Žiwot ide dalje...
Ali...
*
°°Time waits for nobody.
Post je objavljen 21.08.2008. u 09:41 sati.