Cesto mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To anđeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostao urezan zauvijek. Osjećam te pod kozom, kao da mi umjesto tople krvi ti tečeš kroz vene, kao da nikad nećeš nestati !
Uvijek se iznova pojavljuješ u mom snu na trenutke koji traju poput vječnosti, jer u snovima si tako savršen, naša ljubav je savršena...želim da to traje zauvijek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjećaj da sam tako zaštićena , voljena. Međutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna djevojka koju si lagao.
Pitam se, kako neko može povrijediti osobu za koju je uvijek govorio da je voli i pričao sve priče u koje sam povjerovala, a bile su samo reci koje ti nisu i neće značiti bas ništa. Vjerovala sam ti, jer sam bila zaljubljena, a ljubav je uvijek slijepa.
Ti si to vješto iskoristio. I sada se plašim pomisli da me je izdala osoba koju sam voljela najviše od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razočarao.
U tvoj život je došla ona koja ti možda znaci sve, al to nije važno. Za tebe sam bila samo broj...jedna djevojka koja te iskreno i ludo voljela. Al tako je to uvijek bilo u životu. Zaljubljeni su uvijek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zašto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previše sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osjećam, koja me svaki put slomi, polomi sve u meni možeš samo ti ukloniti.
Proganja me misao da te druga ljubi, ta misao mi ne da mira...Iako si me izdao, razočarao zauvijek ću te pamtiti kao savršenu osobu jer si takav u mojim snovima, anđele!
Post je objavljen 29.08.2008. u 23:57 sati.