U POLJIMA DIVLJIH MAKOVA
OSTALA SU SJEĆANJA,
OSTALE SU PURPURNE NOĆI
I RADOST JE OSTALA TAMO
U SRCU SAD NOSIM TUGU
I BRECAJU ZVONA
BEZVOLJNU DUŠU SPREMAJU
NA POSLJEDNJI OPROŠTAJ ....
NE NOSIM VIŠE VJENČIĆE IVANČICA
NA ISPRUŽENIM DLANOVIMA,
NEMA VIŠE BIJELIH LATICA
NI PLAVIH POTOČNICA,
U STISNUTIM ŠAKAMA SADA NOSIM
SAMO GORČINU I TRNJE,
SAMO OČAJ I BOL......
I CRNE PTICE SADA LETE
IZNAD NAPUŠTENIH GNIJEZDA,
BEZ MILOSTI PADAJU OLOVNE KIŠE
NA LICA NEVINOSTI,
NIZ OBRAZE TEKU SUZE
TEKU BUJICE BOLI,
BESPOMOĆNO PODIŽEM RUKE
K NEBU......
IMA LI OVA NOĆ KRAJ
IMA LI PLAVU ZORU,
HOĆE LI JUTRO ODNIJETI DEMONE,
DONIJETI SPAS.
IMA LI OVAJ SVIJET LJEPOTU,
DALI POSTOJI TAMO NEGDJE
NA KRAJU DUGE SREĆA....
NA KRAJU PUTA OBEĆANI RAJ.....
Giuliano & Marijan Ban - Jugo
Post je objavljen 19.08.2008. u 20:47 sati.