Marketing
Bezbrižnoća življenja
Utopila sam svoj pogani jezik
u čaši vrućeg kuhanog vina
miješajući njegove supstance, guste kao krv.
Opetovano sam probuđena; okusom, i boli koji je prouzrokovalo.
Zašto se djeca bezbrižno igraju?
Klizilo je, lijepeći se na sive čestice mog putujućeg glasa.
Ima li ičeg bezbrižnog u letenju, ako je zemlja očekivano odredište.
I dok svojim dječjim (iako odraslim) rukama
zauzdaješ onog ludo propinjućeg konja u sebi,
oholog, bezbrižnog u svom divljaštvu.
I šibaju ga, day after day,
a on se opire, grizući konopac kojim su ga svezali
gledajući, više ne tako bezbrižnim očima
u oči svog šibaoca, drsko osmjehnutog, drsko bezbrižnog,
usredotočenog na svoj posao šibanja ljudi i životinja.
Proklizila sam jezikom, poganim i nepromišljenim, neka, stabilnost me ionako umara,
hm, suludo.
Zašto se djeca bezbrižno igraju, razmišljala sam,
miješajući krv u šalici punoj klinčića i opojnih mirisa.
Post je objavljen 19.08.2008. u 17:28 sati.