Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zuzayok

Marketing

Post bez slika

Kad iman najvise za rec,najteze mi je pisat ovde. Onda muchin i davin vas slikama.

Jutros citam blog nase eminentne blogerice Zore pa se mislin,aj nece se ona ljutit ako iskoristin njenu ideju
i recen kako je meni bilo.

Necu se samo osvrnit na ovo lito vilovito,nego i malo sire.
Godina ka godina. Jedna vise u ,fino receno,zadnjicu.
Meni cetrdeset i cetvrta uskoro. Uh koliko ima samo slova u toj godini napisanoj.
Odma san znala da u ovoj nece bas sve bit lipo cin me ona tuka na skijanju oborila i
zatukla svojon skijom po mojim bedrima.
Ramenom mi stukla rebra. Aj pustila san je da odskija dalje,ko zna na sta je zena taj dan bila ljuta pa se na meni iskalila i di su joj misli bile,kad mene ovoliku nije vidila kako gmizen isprid nje. Tako mi pocela godina.

Vratila san se doma stufa i skijanja i svih oko sebe. Fala blogu na skolici pa san jos do treceg miseca pohodila metropolu i diplomirala. Puna san bila volje za radon,slikanjem,novim....ali hebiga......nikad ne znas kad ti volja moze past. Mene uvatila neka linost pa takla boje vise nisan.

Mislila san cesto u tim zimskim danima o frizideru.
Nisan bila na dijeti,ne ne. Nego su me morile vise neke zivotne dileme,a frizider mi dosa onako
dobro za usporedbu. Recimo ja volim slatko,a i slano. Volin da mi je frizider pun. Kad se isprazni,napunin ga. Nisu mi jasni oni koji umisto da ga napune,kupe novi.
Ali sta cemo,nismo svi isti. Ja kupujen novi samo kad se stari vise ne da popravit.

A vi?

Imala san ka i Zore u to vrime problema sa ocima,ali proslo je eto. Sad vidin bolje,fala na pitanju .
Doslo i prolice,pa san sve mislila aj da se i ja probudin,vanka sve cvita,pa sta ti cekas cvite moj.
Raspupala san se ,ali sve neke blide boje,pa se mislin,nece ovo na dobro,triba mi pomoc.
Pa san otputovala. Di san bila,vidili ste. Kad se zapadne u krizu,identiteta,linosti,licnosti,necega....najbolje potrazit pomoc zivotnog druga,jer ako je obeca u dobru i zlu,e sad je vrime da to i dokaze.
Pa san ja lipo morila Popaja svojin problemcicima tamo po plavim morima.
Nije zena samo za poc na kavu i u spizu,triba je diko i poslusat...e.

Vidile ste u Zore slike prometnih guzvi. Zato ih ne moran ja stavit,ali moran nisto rec o njima. Zivot na ovom nasen otoku diktira nan ta prometna guzva. Ako mislin bilo di poc,to je izgubit vrime u prometu ka da san isla do metrople. Pa me prodje volja. Mi smo van ovde zarobljenici turizma ka takvog,masovnog. Da sad naprave most o kojem ja slusam dvadeset godina,opet se nista ne bi rijesilo,jer osim guzvi na cesti imamo i veliki problem parking mista. Mene kruv kosta barenko 20 kn svaki dan,a diko i 500 jer stanen samo sekund u ducan i nadjem cestitku. Evala joj.
Nase je malo misto,upravo to,Malo Misto. I nema mista masovnom turizmu,ako ga mislimo sacuvat. Ali ovo je vec tema za neki drugi post.
Vise me u ovom danasnjem muchi sloboda. Ka prvo sloboda kretanja,jer kad zapnen u neku od onih kolona i kad vidin da nema naprid,nema nazad,pa san bespomocna,meni krenu suze od nemoci. Onda bi lipo sve poslala kvragu.
Zbogom Otoce moj !!
Dobrodosa novi pocetak,dobrodosla Slobodo !!!
Prominit cu adresu stanovanja. Za pocetak.

Pocela me prolazit i linost pa san odlucila unit malo osvjezenja u zivot.
Triba obojat ovi svit toplin bojama. Ako ne mogu cili,bar cu svoj.

Sta san jos tila rec?
A ne znan,prikinila mi sestra tok misli kad je dosla na kavu.
Ako se sitin,drugi put.








Post je objavljen 19.08.2008. u 14:42 sati.