Marketing
Ima slova, nema slike, a ni ormara
A bit će i toga ovih dana ( fotografija, mislim, a za ormare nisam baš tako sigurna..)
Eto, protutnjao je i moj godišnji… radni, jako radni ove godine. Sinovima smo sobe pokušali srediti, da svaki ima svoju. Nakon 5 godina, konačno sam oslobodila svoju spavaću sobu dječijeg krevetića, kiderbeta, po domaćem.
Starijem smo kupili ormar. Eh, tu imam ponešto za reći, tj napisati. Najprije kritika, antireklama, dobronamjerno upozorenje svekolikom čitateljstvu, i iznošenje mog lošeg iskustva. Platili amerikankom, rastegli na nekoliko rata, platili i dovoženje u naš mali grad. Sve smo to obavili u trgovini namještaja Marsonija- Lesnina u Slavonskom Brodu, a dana 6.8. tekuće nam, prijestupne i olimpijske godinice. I rekoše nam gospođe koje tamo djelaju da će nam ormar biti isporučen u slijedećem tjednu, sami ćemo ga sastaviti (aha), i to nam je baš tako i odgovaralo, jer smo još taj slijedeći tjedan bili kod kuće, na godišnjem odmoru. Danas je 19.8. a ormar još nije stigao!!!!!!!! Danas je 19.8. a moj Stariji još uvijek ima odjeću u plastičnoj korpi, dio kod bake, a dio u nepeglanom rublju kojeg mi se, baj d vej, nakupilo za veličinu crknute kobile.. (a vruće je bilo, ko bi peglu palio). Počeli smo nazivati u srijedu, 13.8. , tjedan dana nakon kupovine. Mislim da je to sasvim pristojan rok do kojeg smo strpljivo ččo ( čamili čekajući ormar, nit ne pomišljajući da bi mogli proći ko Vladimir i Estragon). Elem, u srijedu ih ne dozvasmo, al u četvrtak, pretpraznički četvrak jesmo! I obećaše nam se u subotu 
. Pojaviti. Već znate da nisu. Mislim da će Zakoniti, čiju smo amerićansku karticu tamo speglali, poduzati energične mjere da se stornira to plaćanje, da im ostane njihov ormar Pjer, nek im stoji tam u salonu do novog desetljeća, neposlovne i lažljive ih podsjećao na prevarane kupce!!!!!
( Sjetih se dragog mi prijatelja Franca i njegove muke po namještaju od prije nekoliko mjeseci)
Da se ne preforsiram, ostavljam nešto i za slijedeće dane...
Samo pripominjem da je Malom jučer bio peti rođendan, proslavili smo par dana ranije, i za kraj ostavljam dva bisera petogodišnjeg genijalca.
- gdje ti je brat, što on radi?
- Brat? Ah, on je na repu zbivanja! (
eh, koji vakabular iz crtića…)Sinoć ga gledam dok jede. Uživam u njemu, upijam to prekrasno malo lice, a u isto vrijeme sjetim se da je i mene moja mama tako gledala dok sam jela, pogotovo kad bih došla iz Zagreba, i znam da mi je to jako, jako išlo na živce. Kao da mi je pročitao misli, Mali me buntovnik bezobrazno priupita:
- šta tako buljiš u mene?
Eh, da je bilo tko drugi.. sad bi me čuo.. al raznježena zbog datuma, a i inače, valjda, samo mu mirno uzvratih:
- Pa sviđaš mi se, lijep si mi, zaljubljena sam u tebe…
- A šta se onda nisi udala za mene, već za za mogu tatu?!
Post je objavljen 19.08.2008. u 11:18 sati.