Marketing
rose: footsteps in the sand ...
footsteps in the sand, photo by flickr
Isabel Lavender : Footsteps in the sand crossing the holy land
a bird without a song can't live very long
a heart without a beat will never stand the heat
a man on his own is like seed unsown
Footsteps through a cold crossing river
a fusion of twin souls that helplessly shiver
a leper without a mask oh such a task ...
(prethodni nastavak)
Thanatos im je doista bio za petama.
Rosei se činilo kao da osjeća njegov ledeni dah na svome potiljku.
Pješačili su, čitav dan, Rose i Morpheus. No, u Hadu nije bilo ni dana ni noći, samo vječni suton, pa je Rose izgubila kriterije za odmjeravanje brzine napredovanja. Nije bilo ni sunca ni mjeseca po kojima bi mogla odrediti intervale napredovanja i zastajanja, odmaranja.
I tako je koračala, koračala, dok joj se nije učinilo da će se srušiti ... a tada bi nastavila koračati.
Osjećala je Morpheusov zabrinut i molećiv pogled, no nije se obazirala.
Rose, zastanimo ...
Znaš da meni san nije potreban, no Ti moraš odahnuti, moraš odspavati, barem malo ... Rose, molim Te ...srušit ćeš se ... molio ju je Morpheus, no Rose bi samo odmahnula glavom ... i nastavila koračati.
Nastavila je koračati, po pijesku koji je od sivog postajao sve crveniji, kako su odmicali. Koračala je dalje, znajući da bi se srušila, ako bi samo na čas zastala. Korak za korakom, koračala je spuštena pogleda, nastojeći da ne gleda daleko naprijed, već smo toliko koliko joj je dug sljedeći korak. Morpheus je kaskao uz nju, prilagođavajući svoje duge korake njezinim koracima koji postajahu sve kraći.
Koračajući, Rose se suzdržavala od neprestanog osvrtanja no poriv da se osvrne postajao je sve nesavladiviji. Rose se bojala, ako se osvrne, ugledat će Thanatosa kako ih prati ukorak, kako ih sustiže.
Na kraju nije izdržala, osvrnula se, no Thanatosa nije bilo na vidiku. Iza nje i Morpheusa protezao se samo pusti pustinjski predio, na crvenom pijesku ocrtavale su se samo njihove stope, gubeći se na obzoru. Kao i u stvarnoj pustinji i u Hadu je zrak podrhtavao, no ne zbog pustinjske jare. Ova je pustinja bila hladna i obavijena polumrakom u kojem su lica, i Roseino i Morpheusovo, izgledala sablasno blijedo.
Morpheus nije izdržao, nije više mogao gledati kako se Rose iscrpljuje. Uplašilo ga je njezino blijedo lice, ispucale usne i zažaren pogled. Upotrijebio je svoju moć, poslao je Rose u san. Začudio se koliko je još snage u njoj ostalo, odupirala mu se dugo no kapci joj se konačno sklopiše, tijelo joj se poče opuštati. Morpheus ju je morao pridržati, inače bi se stropoštala na crveni pijesak po kojem su koračali.
Dok mu je Rose snivala u naručju, Morpheus se spremao ući u one predjele Roseinih snova u koje do tada još nije kročio. Oklijevao je i osjećao strah, bio je svjestan da će učiniti nedozvoljeno, da će se pokajati kad to učini ... no, nije mogao odustati od svoga nauma.
Rose je o Morpheusu saznala ono najgore. Vidjela je njegovu surovost, požudu, bezobzirnost prema ljudima, njegovu lakovjernost i podložnost Thanatosu. Rose je pogledala dno njegova bića, zavirila u njegovu tamu i vratila mu se, unatoč tome. U trenutku njezina povratka, Morpheusa preplaviše sreća i osjećaj olakšanja. No, dok su koračali Hadom, u Morpheusovoj se duši stadoše kovitlati sumnje:
Voli li ga Rose, još uvijek?
Ljubi li ga ... ili ga samo ... sažaljeva ...
Budeći se iz sna, Rose mu se privila na grudi, kao nekad ... No, kad je taj trenutak prošao, Rose je preuzela vodstvo. Zar ga smatra tako slabim, zar sumnja u njegovu riješenost da se iskupi?
Morpheus je bio navikao gospodariti. Zapovijedao je svojoj mlađoj braći, vladao Oneroima, kraljevao ljudskim snovima. Odupro se očevu autoritetu, na kraju se suprotstavio čak i Thanatosu. Morpheus nije bio naviknut sljediti, volio se smatrati vođom. Iako je ljubio Rose, u njemu se pobunio ponos, na pomisao da ga ona smatra nedoraslim.
Morpheus je bio bog, no bio je i muškarac. Njegovu muškost ugrožavala je pomisao da nije vođa, da nije zaštitnik.
Morpheus je možda mogao podnijeti da ga Rose smatra zlim, no ne i da ga smatra slabim.
Morpheus još uvijek nije uspio prevladati bahatost.
Želio je da ga Rose ljubi, no žudio je i za njezinim poštovanjem, divljenjem.
Morao je saznati ima li još uvijek i jedno i drugo.
I znao je gdje može naći odgovor.
(nastavak slijedi)
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Pero i Đuro: Pero pije vodicu ... a Đuro?
Post je objavljen 19.08.2008. u 23:59 sati.