Dramatično niska razina političke ozbiljnosti i odgovornosti u Hrvatskoj, svakodnevno doživljava svoju potvrdu. Do nepodnošljivosti ju dovode politička praksa HDZ-a i Ive Sanadera, koji su istina, ponovili mandat, vjerojatno zaključujući da im dosadašnje ponašanje ne samo da nije naškodilo već, naprotiv, da građani (glasači) baš to i takvo ponašanje i takvu političku praksu podržavaju. Dio te prakse je nepodnošljiva lakoća političke improvizacije, donošenje pa povlačenje odluka, zakona ,propisa, pa čak i ideologije. Naime, HDZ nije platio cijenu svoje transvetitije i preobraćanja od tvrde eurofobne stranke u retoričkog pijetla eurofilije, niti je kome morao objašnjavati zašto je od splitskog „nedamo naše generale“ došao do „locirati,uhititi, procesuirati“, a da se ništa povijesno nije dogodilo od jednog do drugog, dijametralno suprotnog stava. U još je dvadesetak-tridesetak navrata Vlada donosila odluke ili su ih Vladi predlagali pojedini ministri, koje se prvo žestoko branilo, iza njih se tvrdo stajalo, da bi se preko noći od istih odustalo i jednako tvrdo branilo sasvim suprotni stav ili odluku. Najčešće se to zbivalo, nakon reakcija javnosti i iskazivanja nezadovoljstva namjerenim ili već donesenim odlukama. Scenarij je uvijek bio isti. Svi su mogli pogriješiti, ali nam je sam Svevišnji namro bezgrešnoga dr. Ivu, koj bi prepoznao gnjev malenih i poniženih i kada se činilo da je sve propalo, ON bi te pogrešne, štetene i nenarodne odluke promijenio.
Ovoga su puta , donoseći Zakon o trgovini, (koji je u Sabor uputila Vlada Ive Sanadera) gadno zabrljali narodni zastupnici, za koje je poznato da su svojeglavi i neovisni i da glasaju isključivo po vlastitoj savjesti, rukovođeni samo i isključivo samo općim, a ne nedajbože, stranačkim interesom, i kao takvi doveli u pitanje uspjeh hrvatskog turizma, svojim neodgovornim ponašanjem. Al, nasreću, dr. Ivo je kao arslan ljuti, sa unajmljene jahte, uhvativši se mobitela, sazvao ekspresno mobitelsku Vladu i najavio gromoglasno: „trgovine ćr raditi, ne kako zakon kaže, nego kako kažem JA! Do ponoći, a ako treba i duže.“
Ta već viđena i isfurana priča ne govori samo o tome kako neki kažu, bezidejnoj, bezstrategijskoj i površnoj Vladi, koja kljuca kao kokoš, pa što nabode, već o sindromu potpunog kaosa u vođenju Zemlje, zakonodavnoj improvizaciji, neredu, voluntarizmu svojstvenom komunističkom poraću, neredu i potpunoj društvenoj anomiji. I sve, baš sve na to upućuje. Dirigirano sudstvo, policija, odvjetništvo, mediji, kriminalne zastare, korumpiranje sitnih i krupnih političkih faca, kriminalne medijske zvijezde, nedodirljivi tajkuni, sprege i spone političara, mafijaša, tzv. biznismena, novinara i nosilaca represije. Pravni poredak Zemlje i ono što se nazivalo „vladavinom prava“ i prije nego li je počelo živjeti, srozalo se do bjeloruskih nizina.
I onda ćemo reći da nas Europa neće jer ima vlastitih problema. Ili ćemo vrištati kada nas spomenu u istoj rečenici sa istočnim susjedom, ali ćemo šutjeti u balkanskoj naviknutosti na hoštapleraj sitnih uzurpatora prava, pravde i morala. I sve dok je tako naša su Unija oni koji prakticiraju politiku na naš, hrvatski način, ma gdje diljem svijeta bili. Kakva Europska unija! Ma hajte, molim vas!
Post je objavljen 19.08.2008. u 02:38 sati.