Riječ, i slovo
pretočeni iz vrlo sretne trenutne misli
proizašle iz vrlo uzbuđene, i pomalo strahom ispunjene duše
čiji vlasnik više nisam,
koju pomalo, iz trenutka u trenutak ti poklanjam
dio po dio, komadić po komadić,
i uopće nije teško, zapravo,
ništa se trenutno sada ne čini teškim i nemogućim
jer znam da me voliš
i vjerujem da ćeš me stvarno i voljeti kad me nitko drugi ne bude volio.
Razmišljam o tebi, i kolikom me srećom ispunjavaš.
Post je objavljen 17.08.2008. u 21:32 sati.