puze, beskrajno sporo,
dok mjere minute naših života.
gledam ih u jutro rano
ne miču se ...
... stoje ...
a onda, odjednom
već je veče ...
obišle su već pola kruga,
jutarnju zamijenila
večernja tuga
na Tebe mislim
i čini mi se ...
opet
... stale su ...
dok minute beskrajne
beskrajno sporo teku
a kazaljke spore mjere
vrijeme,
moje i Tvoje,
Mili.
kad li će opet
Naše vrijeme mjeriti?
sad želim da ubrzaju
susretu ususret jureći
a kad Ti mi stigneš
poželjet ću da stanu
zaustave se ...
sve bih vrijeme prije Tebe,
Jedini,
dala za vrijeme s Tobom ...
... ne osvrnuvši se
ni na trenutak ...
Post je objavljen 16.08.2008. u 02:06 sati.