Marketing
....VRIJEME ZA VECE VISINE....
Moj dnevnik skokova ciji sam ponosan vlasnik biljezi vec 9 skokova. Da, znam, malo je to no za nekog tko se boji visine puno je i previse....
Svi ti skokovi bili su na gurtnu, dakle bili su nisko (600m) i moze se reci bezopasni ( ovisi o sreci) ;-).
NO sada je doslo vrijeme za vece visine, vrijeme suocavanja sa pravim strahom i vrijeme za slobodan pad.
Kao i u svemu i u ovome morate pojesti predjelo da bi dobili fin i socan odrezak a nakon njega desert.
Ovo predjelo za mene je bilo problem (bar sam onda tako mislila), jer na ovim skokovima izlazimmo bocno u smjeru kretanja aviona, oci moraju biti otvorene, mi svejsni sto moramo dokazati i inastruktoru da bi nas pustio dalje.
Pogled nije samo zato da on vidi da smo svjesni vec radi toga ako prilikom izlaska gledamo dolje automatski ce nas okrenuti i posto smo pocetnici i neiskusni mogli bi imat problema, dakle pogled gore u krilo, avion, instruktora whatever samo da je gore!"
Opremili smo se i na sebe stavili troduplo lakse padobrane kojim je i rezerva isto na ledjima i u torbi gdje i glavni za razliku od okrugle kupole kojoj je rezerva posebno i odnaprijed.
Ruksaci su lagani i padobran gotovo i ne osjetite sto je dosta vazno za prve slobodne padove.
OPREMAJ SEEE,... Ah evo opet ista recenica....
Oblacim kombinezon, stavljam padobran, naočale, kacigu i visinomjer na lijevu ruku i naravno ukljucujem cypres..
Usli smo u avion, sjeli na pod OPET, samo ovaj put nema opterecenja na ledjima, samo u glavi.
Prekrizila sam se valjda sto puta, kroz glavu su mi počele prolazit pjesme i ja sam počela pjevat. Stvarno ne znam kako ni zasto, ali eto pjevala sam!
Putem pratim visinomjer sto zbog straha, sto zbog znatizelje a sto zbog obaveze da bi bila sigurna da radi.
3000ft ( 900m na naski) i prva ekipa nestaje u oblacima!
I evo ga, motori su utihnuli, mi se ustali i prikvacili za gurtnu, instruktor daje znak prvome, skkkoookkk!
Drugi, skookkk-
Dajem gurtnu, stajem na vrata desnom nogom na prag i desnom rukom se drzim za vrata, lijeva mi je na trbuhu.
AJMO MALA SKKKOOOOKKKK:.......
Evo me , gleddddaaaaaaammmmmm, pokazujem palceve instruktoruu, smijem se i puuuufff otvorio se ....
Ovo je drugaciji padobran, ime mu je skymaster ali mi ga zovemo mercedes jer je za razliku od ogruglog zbilja mecka, a i trpi svakakve greske nas pocetnika!!!!!
Ova voznja traje duze, vrtim se iznad zone, razgledavam, pratim oko sebe dvojicu koji spustaju visinu, ah bas su dobri bar ja nemoram.....
Gledam visinomjer i krecem u skoliski krug....Sljetanje??? Doskok??? Savrseno, odlicno, kao pero i to na noge. Jedino sto sam kad sam vec stala na zemlju pustila komande i digla rukeprateci ih onim vriskom jeeeeaaaahhh u znak uspjeha i eto me pufff na guzici, malo me padobran povukao, ali nista strasno zapravo jako smjesno....
Ovo je ludnica i zelim opet a i hocu, puno je jos skokova ispred mene!!!!!!!! juuuppppiiii...
AJMO OD ELISEEEEEE...........
Post je objavljen 15.08.2008. u 19:34 sati.