Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/bespelj

Marketing

Probudih šumu

Zadnjih godina kad sam išla u Bosnu, mama mi je živjela u Jajcu jer je naša kuća u Bešpelju bila razrušena, tako da sam Bešpelj posjećivala samo na sat-dva. Malo bi prošetali, pozdravili nekog od poznatih koga bi sreli, eventualno kod nekoga popili kavu smijeh i brzo natrag u Jajce.

Mama se nedavno preselila na Bešpelj u obnovljenu kuću, tako da sam ovaj put bila puno duže na Bešpelju-doživjela i sumrak i svitanje.

Prvo jutro probudila sam se, za moj pojam dosta rano, oko 8 i 30. Nakon što sam popila s mamom kavu i pojela nešto na brzinu, uzela sam fotoaparat i odjurila u selo smijeh

U susjedstvu se pripremala svadba. Skupila se rodbina sa svih strana-iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Austrije i Njemačke- a tu mislim samo na najužu obitelj yes

Radi se uglavnom o osobama s kojima sam se prije rata intenzivno družila, a koje nisam vidjela preko 15 godina!

Unatoč tome što su svi imali pune ruke posla oko priprema dočeka mladoženje i svatova kasnije tog dana i unatoč tome što nisam bila pozvana-rekla sam: moram ići….to mi je jedinstvena prilika da ih svih ponovo vidim!

Iako su svi bili užurbani, bilo im je drago da me vide. Uspjela sam i malo popričati s onima koji su bili manje zaposleni zubo

Nakon kratkog re-upoznavanja smijeh onih koje sam znala od prije i upoznavanja njihove već odrasle djece, produžila sam dalje.

Išla sam prošetati do naše male doline-Dolince smijeh gdje sam prije rata često napasala kravu ujutro i popodne.

Image and video hosting by TinyPic

Jutro je bilo prilično hladno-ni traga od ljetnih sparina. Dok sam hodala kroz travu, rosa mi je smočila hlače skoro do koljena, ali nastavila sam dalje ne obazirući se na to.

Na samo 200-tinjak metara udaljenosti od najbliže kuće-upravo kuće u kojoj su tekle pripreme za svadbu- nalazi se i naša Dolinca. Visoka stabla omorika (omarika cerek ) i bujno podivljalo raslinje djelovali su puno puno udaljenije od svake civilizacije. Tu su se upozorenja da se pazim medvjeda i vukova izrečena kroz smijeh, učinila vrlo ozbiljnima.eek

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Ipak, nije me bilo strah jer već 100-njak metara dalje-u susjednoj dolini * ugledala sam ove dvije dame kako mirno pasu.
(*Zbog neravnog terena s brojnim dolinama- njive se u Bešpelju većinom i zovu doline-jedino kad se govori o pojedinoj dolini doda se ime vlasnika kako bi se razlikovale-pr. Ivina dolina, Čovinova dolina, Stipanova dolina itd.)

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Čudno su me gledale kao da se pitaju: Tko je sad ova i što to drži u ruci? Što to stalno bljeska, zar nije malo čudno da sijeva, a ne grmi zubo

Nisam im puno smetala. Uslikala sam par fotkica i lagano krenula natrag. Ipak ne treba izazivati sudbinu. Nisam gorila od želje da se sretnem oči u oči s gospon Medom zubo

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

U povratku sam među sveprisutnim zelenilom ugledala i ove ljepotane koji su svojim bojama upotpunjavali ovaj prekrasni prirodni pokrivač.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Kad sam htjela skočiti s kamenog zidića ugledah i ovog ljepotana na kamenu.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dok sam ga slikala izdaleka sav se bio raširio i radoznalo pružao svoje pipke, ali kad sam mu prišla malo bliže skupio je svoje pipke i kao da sam ga čula da govori- odi od mene i pusti me da uživam na miru u svojoj jutarnjoj šetnji!

Poslušala sam ga smijeh, ali prije toga napravila sam još par fotki wink

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



Post je objavljen 15.08.2008. u 12:58 sati.