Marketing
Probudih šumu
Zadnjih godina kad sam išla u Bosnu, mama mi je živjela u Jajcu jer je naša kuća u Bešpelju bila razrušena, tako da sam Bešpelj posjećivala samo na sat-dva. Malo bi prošetali, pozdravili nekog od poznatih koga bi sreli, eventualno kod nekoga popili kavu 
i brzo natrag u Jajce.
Mama se nedavno preselila na Bešpelj u obnovljenu kuću, tako da sam ovaj put bila puno duže na Bešpelju-doživjela i sumrak i svitanje.
Prvo jutro probudila sam se, za moj pojam dosta rano, oko 8 i 30. Nakon što sam popila s mamom kavu i pojela nešto na brzinu, uzela sam fotoaparat i odjurila u selo
U susjedstvu se pripremala svadba. Skupila se rodbina sa svih strana-iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Srbije, Austrije i Njemačke- a tu mislim samo na najužu obitelj 
Radi se uglavnom o osobama s kojima sam se prije rata intenzivno družila, a koje nisam vidjela preko 15 godina!
Unatoč tome što su svi imali pune ruke posla oko priprema dočeka mladoženje i svatova kasnije tog dana i unatoč tome što nisam bila pozvana-rekla sam: moram ići….to mi je jedinstvena prilika da ih svih ponovo vidim!
Iako su svi bili užurbani, bilo im je drago da me vide. Uspjela sam i malo popričati s onima koji su bili manje zaposleni 
Nakon kratkog re-upoznavanja onih koje sam znala od prije i upoznavanja njihove već odrasle djece, produžila sam dalje.
Išla sam prošetati do naše male doline-Dolince gdje sam prije rata često napasala kravu ujutro i popodne.
Jutro je bilo prilično hladno-ni traga od ljetnih sparina. Dok sam hodala kroz travu, rosa mi je smočila hlače skoro do koljena, ali nastavila sam dalje ne obazirući se na to.
Na samo 200-tinjak metara udaljenosti od najbliže kuće-upravo kuće u kojoj su tekle pripreme za svadbu- nalazi se i naša Dolinca. Visoka stabla omorika (omarika 
) i bujno podivljalo raslinje djelovali su puno puno udaljenije od svake civilizacije. Tu su se upozorenja da se pazim medvjeda i vukova izrečena kroz smijeh, učinila vrlo ozbiljnima.
Ipak, nije me bilo strah jer već 100-njak metara dalje-u susjednoj dolini * ugledala sam ove dvije dame kako mirno pasu.
(*Zbog neravnog terena s brojnim dolinama- njive se u Bešpelju većinom i zovu doline-jedino kad se govori o pojedinoj dolini doda se ime vlasnika kako bi se razlikovale-pr. Ivina dolina, Čovinova dolina, Stipanova dolina itd.)
Čudno su me gledale kao da se pitaju: Tko je sad ova i što to drži u ruci? Što to stalno bljeska, zar nije malo čudno da sijeva, a ne grmi
Nisam im puno smetala. Uslikala sam par fotkica i lagano krenula natrag. Ipak ne treba izazivati sudbinu. Nisam gorila od želje da se sretnem oči u oči s gospon Medom
U povratku sam među sveprisutnim zelenilom ugledala i ove ljepotane koji su svojim bojama upotpunjavali ovaj prekrasni prirodni pokrivač.
Kad sam htjela skočiti s kamenog zidića ugledah i ovog ljepotana na kamenu.
Dok sam ga slikala izdaleka sav se bio raširio i radoznalo pružao svoje pipke, ali kad sam mu prišla malo bliže skupio je svoje pipke i kao da sam ga čula da govori- odi od mene i pusti me da uživam na miru u svojoj jutarnjoj šetnji!
Poslušala sam ga , ali prije toga napravila sam još par fotki 
Post je objavljen 15.08.2008. u 12:58 sati.