Nisam znala kako da napišem ovaj post…….sjetila sam se bezbroj događaja……ali odlučila sam napisati jedan koji se dogodio pred kraj mog ljetovanja na Pagu…..
Koračam ulicom. Osjećam toplinu asfalta pod tabanima.
S japankama u ruci,ponosno se vraćam u apartman iz grada.
Ljudi me čudno gledaju…..nabacujem svima jedan veliki smile………kao da nikad nisu vidjeli curu (koja se prethodno dobro isplesala) koja u suknji i majici hoda bosa……:-)
Vjetar lagano puše…..mrsi mi kosu…..ali i dalje koračam sretna s osmijehom na licu…sve mi je super ....ništa me ne sputava……osjećam se slobodnom poput ptičice…….napokon sam pronašla mir koji sam dugo tražila……sitnice mi uljepšavaju život……više ne mislim na Njega……..ma to je prošlost,shvatila sam da sam sama sebe sputavala misleći o njemu i vremenu koje je iza nas…..a i nije me briga za njega……život mi je postao drugačiji......naučila sam kako se osmjehnuti novom danu i događajima koji će možda „doći“ a da ih ni sami nismo svjesni……….;-)
*osmijeh*
Toliko za sada od vaše /cat/
Post je objavljen 12.08.2008. u 21:34 sati.