Marketing
Nagoya, drugi put - sumo! Dan drugi, poslije podne.
Približavamo se višim rangovima, ovo je već Makushita divizija, treća od vrha (od vrha prema dnu: Makuuchi, Juryo, Makushita, Sandanme, Jonidan i Jonokuchi; tokom dana nastupaju obratnim redoslijedom, Makuuchi na kraju).
Kaisei, iz Brazila.
Takahama, nekoć Hamanishiki (hrvači znaju mijenjati ime, koje ionako obično nije njihovo rođeno, prilikom unaprjeđenja u višu diviziju, da promijene lošu sreću, i sl). Još jedan nekoć više rangirani hrvač koji je potonuo u niže divizije...
U nastojanju da ne dotakne dohyo prije protivnika (i tako izgubi), kao pravi sumo hrvač Takahama je licem udario u tlo.
Kyokushuho, nova mongolska nada. Istina, nije se baš proslavio na ovom turniru, ali priča se da je ozlijeđen.
Amuru, Rus.
Već je vrijeme za Juryo diviziju. Negdje u ovo doba se počinjem osvrtati naokolo i čekati kad će vlasnici mjesta na kojem sjedim doći i izbaciti me... Juryo i Makuuchi su prave profesionalne divizije, hrvači primaju punu plaću a ne samo džeparac, imaju složeniju frizuru, dulje uvodne rituale prije borbi, i prije početka borbi održavaju ceremoniju ulaska u ring, dohyo-iri, u svečanim izvezenim "pregačama" koje su dar nekog od sponzora. A suci počinju nositi čarape.
Shimotori i Kasuganishiki, povremeni posjetioci Makuuchi divizije.
U ring ulaze u dvije smjene, ovisno na kojoj će se strani ringa boriti taj dan.
Prilično ćelavi bijelac je Rus/Osećanin Hakurozan.
Ichihara i Aran, još jedan Rus/Osećanin.
Otsukasa i Wakakoyo. Nitko ne kaže da motiv pregače mora biti ozbiljan.
Kasugao iz... puštam vas da pogodite iz pregače.
Između ceremonije ulaska u ring i početka Juryo borbi, još je pet borbi hrvača iz Makushita. Ovdje su se našla dvojica krupnijih, Towanoyama i Minami.
Ali nema krupnijeg od Yamamotoyame.
Možda će preoteti titulu najmasivnijeg japanskog hrvača od davno umirovljenog Susanoumija. Treba mu samo kojih 7-8 kila do čarobne granice od 240 kg. (Najmasivniji hrvač ikad je bio Havajac Konishiki, ozeki, koji je težio kojih 280 kila...)
Usporedbe radi, evo ga zajedno s nemalim Ichiharom, u ceremoniji pružanja vode.
Voda, tzv. chikara-mizu (chikara = snaga, mizu = voda) služi za pročišćavanje, i hrvač je ne popije, nego ispere usta i ispljune. Za sreću, vodu mu pruža pobjednik prošle borbe ako se borio na istoj strani, a ako je prethodni hrvač na toj strani izgubio, vodu pruža neporaženi (jer se još nije borio) hrvač koji čeka na svoju borbu. I ova ceremonija počinje tek od Juryo divizije.
Aran pije chikara-mizu.
Toyozakura pije, Hakurozan čeka.
Juryo gyoji, u čarapama.
Kaiho se priprema za borbu.
Dočekah i ulazak u ring više-rangiranih hrvača a da me ne izbaciše!
Roho (Hakurozanov brat) i Mongol Kakuryu.
Hokutoriki, bloger Futeno s maskotom Ameba Blog servisa na pregači, Homasho i Roho.
Bugarin ozeki Kotooshu s reklamom za Bulgaria jogurt (dobar!) na pregači, ozeki Kaio, omanji ali vrlo dobar Mongol Ama i Kisenosato, japanska nada koja nikako da ispuni svoj potencijal.
Gruzijac Kokkai (ime znači Crno more, he) čeka red.
Bivši ozeki Dejima između dva Mongola, Kyokutenhoa i Tokitenkua, Estonac Baruto se nazire u pozadini.
Mongol Koryu, Gruzijac Tochinoshin i Japanac Kakizoe. Ima podosta stranaca u višim divizijama suma, Mongola pogotovo.
Estonac Baruto (japansko pisanje Baltika), prati ga negdašnji ozeki Miyabiyama.
Mladi i još vrlo zeleni Rus/Osećanin Wakanoho, a za njim dva jako dobra Japanca: mali ali opaki Toyonoshima i Kotoshogiku.
Druga dva ozekija, Kotomitsuki i Chiyotaikai.
I na kraju, yokozune izvode vlastitu ceremoniju. Kako je Asashoryu na bolovanju, Hakuho je jedini yokozuna na turniru. Kyokutenho tsuyu-harai (pometač rose, ide pred yokozunom), Aminishiki tachi-mochi (držač mača).
Samo yokozuna i njegovi asistenti smiju nositi pregače s purpurnim porubom.
Kyokutenho.
Hakuho.
Moje sretno sjedalo. Ubrzo nakon završetka Hakuhove ceremonije, došao mu je vlasnik...
Nastavlja se.
Post je objavljen 17.08.2008. u 16:49 sati.