Jedno je jutro govorio biskup iz palestrine kojem ni ne znam ime al sam počela zapisivat njegove riči sms porukama jer mi kemiska nije radila…. Dakle:
Kad nam nestane voljena osoba osjećamo se usamljeno, nema potpore, nestaje entuzijazma, osjećaš se izgubljeno… kao što su se osjećali apostoli nekad.
Bili su na neki način - uništeni.
Uskrs donosi konačnu Istinu., Neizmjernu istinu.
Bez Isusa nema nade. Isus ne odbija pomoć. Isus obećaje Tješitelja.
Doći će kao osoba … Kao kad u najcrnjoj tami uđe svjetlo.
Odjednom svane ljubav.
Mi trebamo Tatu.
Kad njega imamo nije nam ništa teško. Kad znamo da nas je on želio. Da SMO MI BOŽJI SAN. Nismo sami. Mi smo traženi. Došli smo od Velikog oca.
Neobično je to ljudima shvatiti da Bog ima sina, pa Bog za mnoge ostaje dalek.
Isus je odgovor na našu bol. Teško nam je gledati ga na križu. Isus je Prijatelj. S Njim nismo izgubljeni. S njim i mi želimo darivati život.
Duh sveti nas oblikuje.
U Australiji su mladi mogli doživjeti Suha svetoga…
On je kao Vatra.
Mnogo toga treba nestati u našem životu.
Mnoge krive ljubavi. Rane koje trebaju zacijeliti. Idoli na policama.
Možda nanosi bol ali ta vatra nas čisti.
Duh Sveti je snaga koja nas podupire. Nedostaje nam snage,
Nesposobni smo. Krijemo svoje kršćanstvo pod izlikom da trebamo biti skromni.
A u stvari potrebno je naše zalaganje.
Duh Sveti daje polet.
Duh sveti je ljubav koja radja. Manjka nam ljubav. Džaba nam lukavost, džaba tijelo, post,… Iluzija je da će iz toga biti života ako nema ljubavi. Duh Sveti je ljubav koja rađa. Darivanje i predanje.
Duh Sveti daje odgovor na svaku strast. Iz ovog cenakula-zajedništva bi trebali izići zaljubljeni.
Mi znamo mnogo stvari ali fali nam mudrost.
Google daje mnogo informacija, a kad trebaš sam odlučiti o svojoj sreći tada si sam.
Trebaju nam motivi da bi se trošili.
Treba nam Netko tko će dati smisao života i stvari.
Post je objavljen 09.08.2008. u 08:55 sati.