Marketing
Matsumoto, dio šesti: opet muzej
Čujem vas kako uzdišete sve do ovdje... Ni sama nisam bila sigurna dâ li mi se u Matsumoto muzej moderne umjetnosti, ali sam zaključila da bi bilo glupo preskočiti ga kad ionako imam vremena do zatvaranja. Osim toga, tko bi odolio divovskim tulipanima u dvorištu?
Lijepo uređena moderna zgrada...
Dio u kojem su slike lokalnih umjetnika je neloš, pogotovo A4 slikice ponekog cvijeta ili grane bambusa preko punog mjeseca. Ali glavna atrakcija (za mene) je galerija radova umjetnice Kusame Yayoi. Žena je patila od depresije i halucinacija od malena, i borila se protiv toga umjetnošću. Rezultat je... zapanjujući. I točkast. Najviše me se dojmila golema slika bundeve, crni i žuti akril na platnu, niz točaka koji ocrtava bundevu. I ostale njene slike su prilično impresivne, a tek instalacije...
Soba beskraja
(Nenad Raos vjerojatno nije znao da svojom dijamantnom rešetkom daje omaž ovome)
Polka dot obsession
Ovu ne znam kako se zove, pa ću je prozvati labirintom zrcala.
A u sredini je kaleidoskopska sobica:
Prije posjete ovom muzeju možda bih i izvalila da ne volim modernu umjetnost, iako me je iskustvo poučilo da nisam ni klasično slikarstvo voljela dok nisam zavirila u Rimske galerije. Ovaj muzej me je samo utvrdio u tome - nema vrste umjetnosti koja mi se ne može svidjeti. A i sam je jako lijepo uređen...
Svidjele su mi se i slike mladih umjetnika. Kako je soba bila privremeno prazna, stigla sam uslikati jednu prije povratka čuvara:
Učitelji, od Kodawe ili Kodame (ne znam čitati vlastiti rukopis)
Druga impresivna slika bila je Kiša od Akiye Taroa, na kojoj je čovjek koji se topi pod kišom, tako da mu se vidi lubanjski osmijeh na licu. Brrr.
Oko muzeja je bila mala izložba konstrukcija od grana.
Zmaj
Kornjaš
Neštovrločudno
Plesač, meni najdojmljiviji.
Šaman s jelenjom glavom, ili Shishigami iz Mononoke hime.
Jednorog
I još jedan zmaj.
Skitnja po gradu do kolodvora...
Ulica sa staromodnim kućicama u kojima su dućančići i restorani.
Željezarija, makar je to pregruba riječ.
Vaza i svijećnjak za luminiće.
Sveti kamen, o koji je prema legendi bila vezana volovska zaprega koja je Shingenu Takedi dovezla teret soli na poklon od njegovog neprijatelja Kenshina Uesuge.
Inarijev hram iza tunela torii.
(s tom kapicom izgleda kao Mletački trgovac)
Razglas na kolodvoru koji pjevnim glasom objavljuje da ste stigli u "Matsumotoo, Matsumotooo".
Polja iz vlaka.
Brda iz vlaka.
U izlogu u Nagoyi. Smiješna mi je kombinacija zapadnjačkih manekena (riđe kose štoviše, pozu da i ne spominjem) i tradicionalnih japanskih ljetnih yukata.
Što je najbolje, manekeni su vjerojatno japanske proizvodnje, jer mogu obuti japanke. :P
Post je objavljen 11.08.2008. u 16:02 sati.