Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/takeachanceonme

Marketing

Jesi l' mala ljubila do sada vrijeme ti je dok si tako mlada...jer ako me nećeš, jer ako me nećeš da bog da patio..a ja čekam na te po cijeli dan i noć, šta će mi rosa, rasuta kosa ako mi nebudeš došao..

Naslov baš i nema veze sa onim o što ću pisati....sjetila sam se te stare, stare pjesme od Magazina i eto...

Novi dizajnić...nije loš...valjda...ne znam.... lud

Koliko puta čovjek može pogriješiti i ponavljati te iste pogreške i učiti iz njih ali ih svejedno ponovo učiniti?!? Zbunjujuće...valjda..
A gdje je granica? Kad će se crta povući? I kada će se greške prestati ponavljati?
Jednom kažeš: nikada više! Ali opet tu istu stvar ponoviš ali sa nekom drugom osobom.

Dođeš do ruba i razmišljaš, prijeći crtu ili koraknuti unazad ili jednostavno okrenuti stranicu i sve ispočetka? rolleyes
Teško je to...veliki korak, velika odluka...ako odeš unazad, može doći do još veće pogreške, ako korakneš naprijed padaš a opet, ako okreneš stranicu, što je btw veliki korak, ne znaš što te čeka...
Zaljubiš se...daš sve od sebe...trudiš se, nadaš se njegovoj promijeni a od toga ništa..povrijedi te, slomi te, zgazi te a ti i dalje voliš...jadno...čekaš ga i tražiš i nadaš se..jadno...šalješ poruke na koje ne odgovara..jadno...javi se kad mu se da ili kad mu se k**** digne i ti, naravno, presretna, odgovaraš i dogovaraš sastanak znajući kako će to završiti...slušaš njegove prazne riječi i govoriš mu da mu vjeruješ, a zapravo mu niti riječ ne vjeruješ ali nemaš hrabrosti mu to reći u facu jer ga voliš i ne želiš ostati sama, a zapravo si sama ali to ti još nije došlo do glave..ali bude, s vremenom...
Odeš van, malo se zabaviti sa curkama, zaboraviti na njega i prestati razmišljati toliko o njemu i o tome gdje si pogriješila i što ti nemaš a ona ima....pogledaš na sat i vidiš da je ponoć prošla, bus više ne vozi, okreneš se oko sebe, pogledaš tko je u bircu i vidiš poznato lice... javiš mu se, pitaš ga za prijevoz i on jednostavno kaže da će čekati kad ćeš doći do njega da te odvede doma..
Nakon nekog vremena, dođeš k njemu, odete, niste pijani, pričate, vidi da nešto nije u redu ali ne pita previše, zajebancija je tu, muzika i sve super..dođete pred tvoju kučicu/zgradu i čekaš..čeka i on...ti njemu fala na prijevozu, vidimo se, laku noć...a on - a pusa? daš mu pusu u obraz, a on te primi i poljubi u usta..traži tvoj broj, daš mu ga...
Dok si se ljubila, nisi ništa osjetila..malo kemije i to je to...
Sljedeći put odete do kraja a ti završiš u suzama...plavušo...
Nakon nekog vremena priznaš to voljenoj osobi koji ti je i prvi bio u svemu...sa tom osobom se navlačiš 4godine...da..vrijeme leti a ti čekaš..
K'o budala..kreten..idiot bez maske...
Sa tom drugom osobom nastaviš 2 godine, ali u međuvremenu se čuješ i viđaš sa ovom prvom osobom...
Saznaš neke stvari što je voljena osoba radila (to je prva osoba) i pukneš...
tuga...
jad...
depresija..
suze...
suze..
i još suza...
Slučajno upoznaš nekog dečka,treći dečko..prvi izlazak..drugi...na trećem ideš do kraja...
Prekineš sve sa tom osobom nakon 2-3 tjedna...
Upoznaš četvrtu osobu, budeš u vezi sa njom nekih mjesec dana - bez ševe, prekineš..tko bi i bio sa osobom koja ne zna zadovoljiti...
Dolazi osoba br.5...ista pogreška...
Br.6..isti ku*ac...
Br.7..isto sranje...
Cijelo vrijeme se čuješ sa osobom broj jedan i nadaš se, ali istovremeno tražiš zamjenu i mijenjaš..i tražiš...a to tako boli...nadaš se, čekaš, plačeš, pa se smiješ, pa uživaš, pa opet pukneš i tako u krug...
Osoba broj 2. baš i nije toliko aktualna, nekih...hmmm...6mjeseci pauze i ponovo se ta osoba br.2 javi...ponovo se viđate...čujete se slabo, tebi to smeta jer želiš više pažnje ali ok..bar se viđate 2 puta tjedno, ako ne i više, svuda te vodi..uživaš..smiješ se..nema suza..nema ružnih misli..a i ne misliš toliko na osobu broj 1.
Prođe par mjeseci, recimo 3, i ta osoba br.2 ti počinje sve više faliti, manje razmišljaš o osobi br. 1 sa kojom se čuješ tu i tamo a i vidiš tu i tamo ali sve rijeđe...i shvatiš..upali se lampica...dogodilo se ono što nisi htjela..ti si se zaljubila, pas mater i tom osjećaju...
Želiš sve prekinuti sa osobom br. 1, ali još uvijek nemaš hrabrosti, čak niti nakon tolikih muških u te 2 godine...

Da li ti je žao??
Nije...
Zašto??
Jer si sad pametnija, znaš što treba, a što ne..

Treba sve isprobati...učiti na greškama, čak i na onim za koje mislimo da su glupe ali nikada žaliti ni za čime...

Život je lutrija u kojoj netko dobiva cijelo vrijeme, dobije na trenutak ili uopće ne dobije...ali ta igra nikada ne smije prestati, uvijek ju trebamo igrati koliko god nam to bilo teško, čak i ako mislimo da smo na samome rubu, na dnu, uvijek u našem tako malenom, a opet velikom i značajnom životu postoji mala, malena svjetla točkica koja će nam pomoći i dići nas za jednu stepenicu a sve ostalo je prepušteno tebi.
Što se još naučilo...ah, da..svi muški su isti..bili oni zauzet, u vezi, ili ne, bili oni oženjeni ili ne...svi su isti...varaju, lažu i misle kako dobiti pa pričaju nebuloze..rijetki su oni koji su iskreni...ako i naletite na takvoga...na lanac.. (šala) (ili nije) (tko će to znati) (valjda ja)

Ima li ovo što je napisano nekakvog smisla??
A valjda ima, ili nema, tj nekome će imati, nekome neće...
Iskreno, samo sam pisala i pisala...čak nisam ni znala što ću napisati...riječi su izlazile iz glave...

Da li je sve donekle povezano?? A valjda je, nadam se..

I,ne, nisam pročitala ponovo ovaj post...i, ne, nebudem ispravljala ako ima koja pogreškica...

Da li je iskren?
Iskreniji nemože biti.

Da li je istinit?
To je taki tak nebitno...mašta pokreće većinu toga..

Pozdrav svima...
kiss


Post je objavljen 08.08.2008. u 00:33 sati.