Peti kolozova se činio kao i svaki drugi peti kolozova....samo što je baš ovog istog petog kolozova bila obljetnica očeve vojne jedinice "Alpha Force"...
nikad se dosad nisam tako ismijala, ispričala, izigrala. To ti je bilo uz Bistričku Riku točnije gdje se Bistrica ulijeva u Vrbas...ko iz bajke....pive, sokovi, lubenice. Malo dalje na starom mramornom stolu peku se ćevapi, za đecu sitnog i krupnijeg zuba, i matere. Ali prije svega, u crkvu u Uskoplju je fra Vice držo misu...i moram priznat jako dojmljivu propovjed, najzanimljivija koju sam dosad čula. Potom se sva čeljad uputila do spomenika gdje smo se pomolili za poginule...dobili par sličica da se rado prisjetimo tog dana. E tada je krenulo roštiljanje i igra. Djece ko upriči. Sestra i ja najstarije u ekipi...jerbo je otac jedini imao djecu prije rata...al' opet svi su redom bili fascinantni i zanimljivi...od one bebe sa 28 dana, koja je došla na misu, do seke i mene koje se ubrajamo u djecu krupnijeg zuba :D
Jedino mi je bilo žao što smo rano otišli...taman kad smo krenuli, matere pod šatorom počeše pjevat naše starogradske...
Sve u svemu izigrah se odbojke i protegnuh da me još i sad laktovi i dlanovi bole...al mislim da ostale koji su bili u ekipi više bole, ja sam se malo muvala po terenu tek tolko, hehe! Nadam se da je bar neke koristi bilo od mene. E onda se čuo miris ćevapa s Pavkanovog mramornog stola...svi se okupiše oko onih zdjela nebili ugrabili koji ćevap. Muški su evocirali uspomene iz rata dok su žene pričale o obiteljskim problemima, đeca igrala lopte. Svi nađoše neku zanimaciju. Slušajući priće tate i njegovih prijatelja može se napisat roman, priče žena pod šatoromo o boleščinama i obiteljskim problemima mogla bi se napisat drama, i djece koje nije bilo u ratu kako život ipak uz sve to teče. To su sve djeca ljudi koji su branili svoj dom, svoje ognjišće. Svake godine se sastaju branitelji i njihove obitelji i održavaju zajdeništvo nastalo u ratu. Sa svih se strana skupiš, od Amerike, Njemačke, Austrije, Švicarske, Hrvatske. Još niko od njih nije otišao u Albaniju :D
Bilo bi lijepo kad bi iduće godine, ako Bog da, bilo više igara npr. igara poput tračanja u vreči, nekih natjecateljskih za žilavu djecu, tombola ili nešto slično, da ta slika o okupljanju bude što upečatljivija i da ne blijedi. Drago mi je što sam bila prisutna među svim tim ljudima i bila aktivni slušatelj. Ovo je gledano našim oćima, ne Zagrebačkim hehe!
Post je objavljen 07.08.2008. u 15:25 sati.