Marketing
Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj....(Daleka obala)
Post posvecujem svima koji su branili ovu zemlju, svim stradalim,nestalim,unistenim od njihovih ukletih dusa...
Zahvaljujem se na njegovom zivotu, a istodobno pustam suzu za njih dvoje, za koje i danas ne znam..Gdje su...?Kako su im okoncali zivote..?Zapalit cu svijecu za moje dvije najdraze osobe...dvije najvrjednije osobe izgubljene zbog NJIH....Zbog vrazjih izlaslanika koji su bez imalo srama oduzeli mnogima zivote...Iz kojeg prava...?
Od kud im snaga...?...I danas, nakon toliko godina, nije prosao niti dan da ne pomislim na njih...Zamisli zivot u kojem se nadas da ce jednom pokucati na tvoja vrata dvije najdraze osobe...
Samo pusta zelja...Mozda jednom...i dalje se nadam nemogucem....
Za kraj, obavljujem pjesmu koju sam poslala na natjecaj...pod naslovom "Pjesma o Petrinji"....
Pjesma o Petrinji
Prošlost iskorjenjena do posljednje uspomene,
Korjenje sreće rastragano u komadiće,
Radi njihovih urezanih zlih osmijeha...
Nisu ih prikrivali,
Nisu niti u trenutku pomislili
Na moj grad,njegovu dušu koja je
U jednoj noći ugašena kao svijeća...
Svijeća je širila miris straha,
Krikova,boli,smrad njihovih djela...
Petrinja je godinama bila platno na kojem
su „životinje“ svojim kandžama
oslikavale svoje buduće vizije;
budući grad prekriven plaštom straha,
ulice osvjetljene grijesima,
prolaznicima sa prikrivenom suzom u oku,
park prisvojen nasilno,
ukrašen lažima,
njihovim bjesnim pogledima...
Božja milost ugasila je svijeću straha,krikova i boli...
Molitve su uslišene,
Sloboda je udahnuta,
Nasrtljiva stvarnost je daleko,
A gorka sjećanja i strah na okupatorovu svijeću i dalje trepti.
Moj grad...
Kao feniks obnovio je svoje gnijezdo,
Svoja krila,
Radi slobode,radi pravde koja je s tugom i velikim
Gubitkom dočekana!
Post je objavljen 05.08.2008. u 15:01 sati.