Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/potvrda

Marketing

POBIJEDITI SEBE

Poznaje li netko čovjeka bez problema? Osvrnite se oko sebe. Pa unatrag. Svakome nešto nedostaje. To je neko opće stanje . Onda oni u redu ispred : kostobolja, samoća, opasna besparica na rubu gladi... I onda oni na koje se odnosi tvrdnja , doduše malo modificirana na svakog ponaosob a ne samo na obitelji : svi sretni - sretni su na isti način, a nesretni - svatko na svoj. I što se tu događa? Ne vjerujući drugima, ljudi svoju nesreću uzgajaju u sebi kao rijetku otrovnu biljku krijući je i trujući se u osami. Ili kukaju na sav glas praveći nesnosnu buku onima koji ih ne žele ni čuti ni vidjeti, iz straha da je nesreća prijelazna. A možda bi se od njih moglo očekivati da nekako pomognu...To je već gnjavaža ("ne mogu pomoći ni samom sebi, a kamo li drugome"). Ali, ima i onih koji čuju jasno artikuliran zov drugih ljudskih bića u nesreći. Njih automatski proglasimo svecima. A ponekad je dovoljno samo odzdraviti nekome koga ne poznaš. Možda se čak i osmijehnuti malo. Ali, jednostavnije je začuditi se : "Što je ovome? Prvi put ga vidim u životu..."
Sve u svemu, ljudima je svojstveno da bježe od trpljenja kao da stvarno mogu pobjeći. Ma od čega možeš pobjeći? Možda se mogu smanjiti neki rizici (peri ruke ako nećeš žuticu, nemoj piti ako nećeš cirozu jetre, rabi kondom ako nećeš spolnu bolest, nemoj skakati bez padobrana ako se ne želiš razbiti...) Ali pravu nesreću - ne možeš izbjeći. Kao ni sreću. To nije čovjeku u vlasti. I onda bi bilo logično prihvatiti neminovno, a imati čovječnosti prema drugima. Zašto je to tako teško? Zato što čovjek neprekidno uzima stvar u soje ruke i zamara se nečim što nije u njegovoj nadležnosti. Umoran od niza izgubljenih bitaka postaje gorak, suh i teško probavljiv. Otuđen. Od sebe, od drugih ljudi i od Onoga tko je već sve odavno zapisao. Čovjeku je najteže prihvatiti da mu je sloboda izbora najveća zamka sve dotle dok želi vladati nad dobrim i zlim, umjesto da uvijek odabere dobro.
Mislim da zbog toga ostajemo bez riječi i zatečeni kad vidimo nečiju nesreću, a preneraženi od straha kad nas snađe zlo. Ukočeni kao reptili u hladnoj noći.
Kako pobijediti oholost, prihvatiti svoja ograničenja i predati se Onome tko na kraju sve riješi?

Post je objavljen 04.08.2008. u 10:08 sati.