Marketing
...ljubav...ili ne...
Osjecam se zbunjeno, ne znam sto zelim, sve me zivcira, ukljucujuci i momka s kojim sam skoro pa 5 godina...u zadnje vrijeme sam hladna, ledena...idu mi na zivce stvari koje me nisu zivcirale, tj. Mozda su me i zivcirale podsvjesno, pa sam tek sad svjesna toga...mozda sam jednostavno umorna od svega...volim ga...al nema vise onog osjeca ushita kad ga vidim...osjecam se kao da smo stari bracni par...svaki moj odlazak kod njega se poceo svodit na isto – dodjem, spavam-o, seksamo se i eventualno pogledamo neki film...nema izlazaka...nema odlaska u kino, kazaliste,....kad razmislimo nije toga nikad ni bilo...no sada mi to fali...fali mi sto ne idemo nikud...ne druzimo se zajedno s nikim...ne putujemo nikud...sve su to stvari koje ja volim, a on ne...meni je gust hodat gradom, gledat ekipu na ulici, hodat po trgovinama, sjedit na kavi, ici bilo kamo...njemu je to dosadno...i prije mi je to znalo smetat, al ne ovoliko koliko sada....ne znam jel doslo do zasicenja ili ..... mozda nam jednostavno treba odmor?! No kakva je to veza ako ti treba predah od te osobe...mozda zato bracni parovi u zadnje vrijeme svatko na svoju stranu odlaze na more...da se odmore jedni od drugih...oduvijek znam da nas dvoje nismo stvoreni jedno za drugo i da vjerojatno kao bracni par ne bi nikad funkcionirali, al uvijek je postojalo ono nesto sto nas je drzalo zajedno...sada kao da i to hlapi...kao da je sve postala neka navika...a ja ne zelim da bude navika...ja zelim osjecaj kakav mi je bio prije s njim...osjecaj sigurnosti, osjecaj uzbudjenja, osjecaj smirenosti uz njega...
...i on je shvatio da nesto ne stima....shvatio je da sam se ohladila...da mi se vise ne da dolazit stalno kod njega...jednostavno mi se ne da vise svaki drugi dan proputovat pola grada, sat vremena putovat da bi stigla oviseci o tramvajima i busevima...ni seks nije vise kao sto je bio...i dalje me moze dovest do orgazma ( ne onakvog na kakvog sam navikla kod njega, jer nekad sam znala prozivljavat visestruke orgazme s njim), al nekako sve je trulo postalo...
...najradije bi se maknula od njega na neko vrijeme, a onda mi fali...kao cvijecu sunce i voda...dio je mene...sacinjava dio mog zivota bez kojeg mi se cini tesko zivjet...volim ga i mrzim u isto vrijeme, mrzim jer u meni stvara neku vrstu ovisnosti...navike...necega sto ni sama ne znam sto je...al je tu...i zelim biti s njim i ne zelim...kada nisam s njim zelim biti i stalno mi je u mislima, a kada jesam onda sve postane nekako ravno...a opet volim ga, volim to sto je tako pametan i drag, sto se u njegovoj naizgled cvrstoj i otpornoj vanjstini, hladnoj na prvi pogled, krije mala romanticna i osjecajna dusa...koja ce plakat kad osjeca potrebu za tim, smijat se kad je sretan, koji ce pokazat svaki svoj osjecaj, mozda ne odmah, al...ta mala dusica je bila uvijek tu kad sam ju trebala, pruzala rame za plakanje kad sam ga trebala, dovodio me do ludih orgazama, nasmijavao, trpio moje ispade,...
˝Voljeti znaci patiti. Ako se patnja zeli izbjeci, ne smije se voljeti.
No onda se pocne patiti jer se ne voli. Stoga voljeti znaci patiti,
Ne voljeti znaci patiti. Patiti znaci patiti. Patnja covjeka cini nesretnim.
Stoga da bi covjek bio nesretan, mora voljeti ili mora voljeti da bi patio, ili patiti zbog previse srece.˝ (Wooody Alien – Ljubav i smrt)
˝Kad se dvoje ljubavnika osjeca kao da su stari bracni par, moguca su samo dva rjesenja. Jedno je da se polako pocnu razdvajati sto podsjeca na oporavak od kronicne bolesti. Drugo je da se na brzinu vjencaju, prepustajuci se nesigurnoj sudbini usred bucnih eksplozija kineskog vatrometa˝ (Wei Hui – Vjencanje s Budhom)
Post je objavljen 03.08.2008. u 20:28 sati.