Marketing
Malo dulji post nakon skoro godinu dana nepisanja (uhvatila me inspiracija)! Kiss 2 U all
Ni sama ne mogu vjerovati da je prošla skoro godinu dana od mog zadnjeg posta. Jednostavno se desilo sušno razdoblje, bez inspiracije...
Skoro godinu dana nisam napisala niti jednu priču, što mi je inače hobi, čini mi se da imam previše faza depre da bih išta veselo pustila u svoju svakodnevicu, ali sve se to promijenilo pošto mi se KUMČE RODILO 23. 07. u srijedu i time nas sve iznenadila J Maloj Mii je bio termin sredinom osmog mjeseca, ali se očito malo požurila... Sva sreća rođena je taman u 38. tjednu tako da nije bila ni u inkubatoru neg je sve prošlo u najboljem redu... Imala je 2950 g i 50 cm i bila je prekrasna... Još uvijek se ne mogu nagledat slika koje su mi njeni starci poslali putem «plavog zuba».
Još se uvijek ne mogu, iskreno, naviknut da je moja D. postala mama. Ko da je puno drugačije bilo dok je imala ispred sebe napuhanu loptu, kak je sama govorila...
Sad jedva čekam da si kumče uzmem u naručje i dam joj najveću pusu u malo slatko lišce.
Naime, još su u bolnici jer je Mia dobila žuticu pa čekamo svi dopuštenje za odlazak kući...
D. mi je rekla par dana nakon poroda kak jedva čeka da osjeti ritanje u mom trbuhu (pošto sam ja njoj svaki put kad bi se vidle naslanjala glavu da čujem kaj mi kumče radi unutra i opominjala ju da ne dela nikakav tulum) i kako želi da osjetim taj predivan osjećaj kad ti stave bebu na prsa čim se rodi...
«Daj samu sebe scopraj s trudnoćom!» - veli mi D. aludirajući na to kak sam par tjedana ili mjesec dana ranije scoprala jednu kolegicu, nju i sad još jednu žemsku s posla da su trudne ili da će im se to ubrzo dogoditi i desilo se.
«Čuj, ja bi rado, ali baš i ne mogu pošto sam već skoro godinu dana u celibatu.» - odgovaram joj, al ona ne odustaje.
«To se najlakše da sredit.» - čujem kak se smješka...
Naime, prije godinu dana sam se riješila papka, kojeg oni koji me čitaju od početka znaju kao Crnog i baš mi se ne da ulijetat u nešto s nekim usputnim nego bih baš htjela nešto - nešto, ozbiljnije, značajnije od just fuck buddies veze kakvu sam imala...
Čini mi se kao da sam u ovih godinu dana dosta omekšala. Nikad nisam plakala na neki film (izuzev Turner & Hooch kad na kraju ubiju psa), a sad mi se desi da dok čitam neku knjigu plačem ko ljuta godina (zadnji takav nije baš bio ko ljuta godina desio se pri čitanju knjige Na kraju duge od Cecelie Ahern, također autorice P.S. Volim te), dok gledam neki film u kojem se nađem ili samo zato što ima prekrasnu dirljivu ljubavnu priču.
A da ne govorim o tom kak mi se ne da više uopće ni izlazit, a još mi nije ni 21 godina. Jednostavno mi se ne da, nemam potrebu, a prije samo godinu dana sam s frendovima izlazila skoro svaki dan u tjednu, bez obzira šta sam radila svako jutro od 7 i dizala se oko pola 6. Kaže mi «prijatelj» da sam stara, da su žene starije dvije godine od svojih vršnjaka. Ok, al zar bi onda i sa skoro 23 bila stara za izlaske?? That is the question!!
U nekim stvarima sam zbilja sazrela, to priznajem, ali opet u nekim situacijama imam osjećaj da sam opet nezrelija od mojih prijatelja koji su malo mlađi od mene. Ako su žene starije od vršnjaka 2 godine, onda je jedan moj prijatelj od mene stariji 5 godina bar po zrelosti....
Uh, nisam jako dugo napisala čak ni ovako dugačak e-mail, kamoli nešto drugo (volim pisati inače mail-ove J) tako da ČESTITAM svima koji će pročitati ovaj post do kraja....
Puse Svima
S ljubavlju,
Amazonka
Post je objavljen 03.08.2008. u 16:55 sati.