Pregled posta

Boja obzora (VIII. dio)

Lažljivci! - zgrozila se Majocka Velebna, Issina guvernanta na ulici tek nekoliko koraka od dvorišnih vrata njihove zgrade.

Okrećuću se za glasnom dječurlijom noseći u rukama platnene vreće sa povrćem, kruhom i ribama s tržnice, zagrebla je u grm živice i još jednom namrštila obrve hitro se uputivši kroz željezna vratašca. Ušla je zapuhana i ozlovoljena, na kuhinjski stol ispustila je namirnice za ručak i skinula pelerinu te krenula u dnevni boravak obavijestiti Issu i njenu majku kako gradski jezici još uvijek nagađaju o njenom i Thomasovom potajnom viđanju i to je nervira, toliko da će opet pristaviti čaj od metvice uz pokoju gospinu travku.

Iako je prošlo godinu dana od Centeline smrti, glasovi s ulica i prozori koji su ih tamo puštali iz više ili manje imućnih kuća uzajamno su se podržavali u nastojanju da cijelu stvar i dalje ne puste na miru. Bilo je tu govora o Thomasovoj opsesivnoj ljubavi za Issu, zarukama i vjenčanju, neslavnom raskidu, svađi njihovih roditelja, čak su upleli i nesretne McFerryeve, Centelinu sestru, zatim majku, Siore-Pelke Fjordinovu kao možebitnu kraljevsku ljubavnicu ili nasljednicu i Issu, kao poželjnu nevjestu s obzirom na položaj i reputaciju.

Toga jutra pognute glave sjedeći na tapeciranom mađarskom vezu u orahovini iz seta što ga je Siore-Pelke dala poslati s njihovog imanja iz Rusije, Issa se prisjećala oca i jedinog trenutka kada ga je povrijedila žaleći što mu nikada nije rekla kako to nije mislila. Nedostajao joj je više nego prethodnih godina, više od onoga dana kad je dobila vijest o njegovoj smrti i sama poželjela umrijeti ne mogavši pojmiti da ga više neće vidjeti, kao ni prihvatiti da će ona biti ta koja će morati reći svojoj majci da je voljeni suprug više nikada neće poljubiti i zagrliti. Radilo je o crvenoj vrpci, baš ovakvoj kakvu nosi sada, žarko crvenoj vrpci za kosu koju je grubo istrgla iz očeve ruke bacivši je u travu, a zatim ljutito pobjegla. Još kao djevojčica zamrzila je crvenu boju, dapače stoga što joj se najviše sviđala, ali kad bi obukla crvenu haljinu izgledala bi još blijeđe i neprirodnije te bi se odmah dala u plač pretpostavivši svoju ružnoću.

Danas ju je stavila u kosu zbog svoga oca i njegove ustrajnosti, razloga zbog kojih je vodio svoj život na način koji zahtijeva poštovanje i uživa u časti. Iako su je drugi oskvrnuli i nadjenuli joj imena koja joj ne pripadaju, Issa zna pogled čovjeka koji ne laže istinu. General Fjordinov darovao joj je mnoge dragocjene slike, haljine i nakit, ali samo jednu vrpcu. Skroman dar što ga je odbacila nagrizao joj je dušu kroz godine, a to je činio i sada, kad joj je njegova prisutnost manjkala poput zraka u vakumu što bi ga iz njene glave razumna očeva riječ rastjerala kao sitnu maglicu usred sunačnog dana. Ljubav koju je pružao gestama dodira, rukoljuba i osmijeha pustošila je njena sjećanja uzimajući joj ono najljepše što je ikada doživjela i odnosila put nepoznatih gradova. U sve one u kojima će živjeti s budućim odlukama donešenim na kraju večeri današnjeg svitanja.

Thomasu se dala dušom i tijelom, istina je, mnoštvo je glasina dostiglo metu, a da upereni pogledi nisu ni znali kako je lista nagađanja puna pogodaka u jednom smjeru. Ovisnost koja se nazirala za vrijeme zajedničkih trenutaka Isse i Thomasa bila je obostrana, kao i krivnja što su je osjećali zbog glume i laganja javnosti u ime pokojne Centel i razloga poštivanja njene neprisutnosti. Vidon Incke, mladić koji je trebao poljubiti Issu na namještenom sastanku otada je Thomasov najbolji prijatelj i povjerenik, no također tajno i naizgled nezrelo, jer njegovi su se znanci i prijatelji neugodno iznenadili uvidjevši da druguje sa siromašnim stoga nepotrebnim sluganom. Thomasov svijet zavrtio se kao dječji zvrk i stao, one noći kad se Centel utopila, shvaćajući kako je njegov život do tada bio igra, koliko god to neozbiljno zvučalo iz uma ozbiljnog čovjeka. Jer Thomas nije osjećao prisnost takve vrste prema ljudima, on je uvijek znao što su dužnost, potreba i privrženost iz razloga ispunjavanja uvjeta koji čine život svakog čovjeka. Roditelje i Centel volio je različitim načinima, ali Issu i Vidona nije mogao smjestiti u okvire onoga što ga je naučila roditeljska kuća te je ostao zbunjen i ljut na emocije koje muče dječaka, ne muškarca.

Zbog toga se nećkao mnogih dana, još dok je Issa bila misao njegovih vlastitih nagađanja, kako i zašto je predmet utjecaja tih uzaludnih razmišljanja. Nikada nije bio čovjek od mnogih riječi, čvrstih i jasnih da, ali ne okolišanja ili pak objašnjavanja sa svih strana, samo jedne, i ta je njegova. Mnogima je njegovo društvo znalo biti teško jer sporiti se s Thomasom značilo bi izgubiti debatu u nekoliko minuta. No nitko nije znao kolike je on izgubio sam sa sobom, od dana kad je saznao da je Issa plemenitog roda, od trenutka kad je shvatio da je u hodniku punom bola i žaljenja promijenio izraz lica saznavši da je djevojka koja mu se sviđa odjednom bila prihvatljivija njegovoj obitelji i građanstvu koje poziva na večere i druženja. Posramio se te pomisli i osjećaja olakšanja pogurnuvši sav preostali ponos na dno duše, da ga ono što boli, to čini još jače i duže.

Ali nije mogao odoljeti Issi i znao je da je to sebično i nepošteno, dok ju je dirao ispod suknje i ljubio po bedrima uvijek je zamišljao svoje tijelo pored njenog u krevetu ljubavnika, ne supružnika. Uzbuđivalo ga je to, da bi nešto takvo jednom mogao učiniti, kad se već usudi pomisliti, nešto izvan pravila i suglasnosti mišljenja koja ga se ne tiču, a zabadaju u njegovu privatnost izmišljajući dnevno po jednu novu priču. Zamišljao je živjeti s Issom u kući bez prstena, dozvole i kajanja, znajući da bi i ona tako voljela, ali zatim bi se naglo prenuo gužvajući maštanja kao listove načrčkanih papira koreći se što sanja jer on je čovjek koji budno zbori, ne predaje se stanjima slabosti koja izniču posljedice spavanja. Zašto je onda usred plesnog podija u obraz upravo poljubio djevojku o kojoj ne sniva?

Je li to zbog zasićenja i promjene klime ogovaranja ili se zaljubljuje u novog anđela? Koliko lica ima čovjek koji drži do poštovanja obiteljskog stabla i stoga gazi žensko srce koje ga iskreno ljubi, i usto, koliko je hrabar kad oko pasa miluje onu koja pripada nekom drugom, također, znajući da će Issa na taj prizor uvenuti u duši?

Post je objavljen 04.08.2008. u 00:50 sati.