Danas je moj dragi prijatelj pater Luka napisao na svom blogu otprilike ovo : trpljenje nije samo bolest, nego i neugoda i nemoć , pa čak i nemoć da kažeš ili pišeš o svom trpljenju, jer ponekad za to nema pravih riječi. Kad o tome hoćeš nešto reći ljudima, kao on ili ja - na blogu, onda riječi moraš naći.
Svaki dan je dobar za govor o trpljenju, a danas je poseban dan za jednu moju prijateljicu. Prije rata živjela je u Dalju sa suprugom i malim sinom. Na današnji dan prije šesnaest godina ubili su joj supruga zajedno s još devetnaest kolega. Već samo o tome bi se moglo pisati kao o trpljenju : onih koji su baš smaknuti, ne ubijeni u borbi - nego smaknuti, svirepo i užasno. (Egzekutori su sami snimali posljedice svog "dejstvovanja"); onih koji su poslije njih ostali.
Ali, ja ovdje hoću reći nešto baš o trpljenju moje prijateljice, koja je toga dana ostala sa svojim dvogodišnjim sinom, zatečena užasom što je pogubljen njegov otac, a ona još godinama poslije toga nije mogla ni na njegov grob.
Dječak je bio prijatelj mog sina. Išli su zajedno u školu, a bio je jedno od one djece za koju bi voljeli da je vašima uzor.
A onda je jednog jutra ustao i srušio se "iz čista mira". Najgori oblik raka koji ga je mogao snaći.
I tako je majka gledala svog sina jedinca skoro godinu i pol dana kako se bori, nada, posustaje, vjeruje i - gubi bitku. Izgubio ju je (ili dobio, ako vjerujemo da je sada tamo "di je liiiipoooo!) nekoliko dana prije Božića 2006. Imao je osamnaest godina i pridružio se svojem, ne puno starijem ocu.
Ima Luka pravo. Ovako nešto možeš ljudima samo ispričati kao dokument. O trpljenju moje drage V. se ne može reći ništa suvislo, ništa što ne bi zvučalo patetično i nekako "iz druge ruke", "polovno". Možda mogu (samo m o ž d a) biti na tren njezin Šimun Cirenac, jer ne znam kako se takvo što uopće preživljava, a kamo li kako se može u samoći nositi takav križ.
Vjerovat ću da je njezino trpljenje zaista spasonosno. Da ona vjeruje da su njezini najdraži na boljem mjestu i da njoj tamo pripravljaju mjesto. Neka joj Bog pomogne u vjeri i da joj snagu da vjeruje kako sve to ima nekog nedokučivog smisla.
Post je objavljen 01.08.2008. u 19:54 sati.