Cesta tema mojih prethodnih postova je manjak samopouzdanja koji me kroz zivot prati vec duze vrijeme.
Moji prijatelji me smatraju iznimno duhovitom ,vedrom i,nadasve nekonfliktnom osobom ,stoga se cesto sale na moj racun jer su ubijedjeni da se necu naljutiti ili uvrijediti.U pocetku mi to nije tesko padalo niti sam to previse uzimala k srcu,sve sam to shvatala kao salu ali...
Kada je to vec postalo jako cesto,s vremenom me pocelo iritirati jer imam dojam da sam svojim prijateljima /cama postala neisrcpan materijal za ismijavanje,a to je uistinu neugodna i nimalo laskava pozicija u drustvu. Gotovo sve moje prijateljice su sminkerice,vjecito imaju tone i tone kozmetike na licu i uvijek su odjevene po posljednjoj modi i ,iskreno receno,cesto se pored njih osjecam kao potpuni autsajder u drustvu jer ja jednostavno nisam takva.Kozmetiku i ne koristim,a glede mode,ona mi nikad nije bila prioritet premda uvijek pazim da odjenem samo ono sto je meni lijepo i u cemu se osjecam ugodno.Moj nacin odijevanja mnogi hvale kao i moj fizicki izgled ali ...
U zadnje vrijeme vodim bitku sa ogledalom.Imam poprilicno suhu kozu,a da ne pricam o tome da se u mnogim stvarima osjecam debelo iako mnogi uporno tvrde da zaista nisam debela.Mnogo puta sam samoj sebi obecavala da cu poceti raditi vjezbe,prestati jesti fast food o kojem sam postala ovisna te se rijesiti svojih losih navika kao sto je ta i,naposlijetku konacno poduzeti nesto sa svojim licem,odnosno bubuljicama.Dakako,nista od toga nisam ispunila.
O tome sam popricala jedino s mamom,a mozete pretpostaviti kakva je bila njena reakcija :
„Nikad necu razumjeti zasto imas komplekse.Imas odlicnu figuru,taman i predivan ten i,uz to si prava ljepotica.“
Mozda joj se nisam ni trebala povjeriti jer sam mogla i ocekivati da ce reci ovakvo nesto.Realno gledano,zar bi necija mama svojoj kcerki rekla da je ruzna ili debela?!
Takodjer,ponekad imam dojam kao da se svi okrecu za mojim prijateljicama te da me nitko ne zamjecuje.Koji decko ne bi primijetio atraktivne,visoke,vitke i lijepe djevojke poput njih?
Takodjer,kada mi se netko iza ledja smije,uvijek me obuzme paranoja jer pomislim da se smije meni,odnosno mom izgledu.
Pored toga , postoje osobe koje nikad necu moci razumjeti i kojima pricinjava uzitak ciniti da se drugi osjecaju lose zbog njih . Jedna od takvih osoba je moja „prijateljica“ . Naime , ona je veoma zadovoljna sobom i svojim izgledom,a ja nemam apsolutno nista protiv toga . Bas naprotiv , drago mi je sto je zadovoljna i sretna ali , katkad pomislim da uziva u tome da se ja osjecam lose zbog nje jer , kada smo zajedno , gotovo uvijek mi ukaze na jedan od mojih tjelesnih nedostataka . U pocetku to nisam shvatala tako ozbiljno ali , kako je vrijeme prolazilo , pocela je to ciniti svakodnevno . Nebrojeno mnogo puta sam bila deprimirana upravo zbog toga i nisam shvatala zasto zeli da se osjecam lose jer zna da cu se , nakon takvih komentara , zasigurno osjecati lose , da li sam joj nesto lose ucinila pa mi se pokusava „osvetiti“ na ovaj nacin ?
No,predjimo na drugu temu .
Postoji i mnogo toga cemu se radujem , kao naprimjer :
1. U ponedjeljak idem na more .
2. Blizi se pocetak skolske godine.
3. Njega sam u potpunosti zaboravila i rijetko ga se sjetim .
4. U ponedjeljak ili utorak ce se ponovno emitirati jedan od mojih najdrazih filmova :“Odbjegla nevjesta“ sa Juliom Roberts u glavnoj ulozi .
Sve je u redu osim onog o cemu sam pisala na pocetku posta .
Za kraj : „Desiderata“
DESIDERATA, 1692.
Idi smireno kroz buku i uzurbanost, i sjeti se mira koji se moze naci u tisini.
Koliko je to moguce, budi u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govori svoju istinu smireno i jasno i slusaj druge, cak i glupe i neuke- i oni imaju svoju pricu.
Izbjegavaj bucne i agresivne osobe, oni su teret duhu.
Ako usporedujes sebe s drugima, mozes postati ogorcen ili ponosan, jer uvijek ce biti vecih i manjih od tebe.
Raduj se svojim dostignucima i planovima. Odrzi entuzijazam za svoj vlastiti poziv, ma koliko on bio skroman, to je pravo blago promjenjivim vremenima.
Budi pazljiv u svojim poslovima jer, svijet je pun heroizma.
Budi ono sto jesi, budi svoj. Pogotovo nemoj glumiti ljubav. No nemoj biti ni cinican prema ljubavi jer, usprkos svoj ogranicenosti i svim razocaranjima, ona je vjecna kao i trava.
Spokojno primi iskustvo godina, skladno napustajuci stvari iz mladosti. Gaji duhovnu snagu da te stiti od iznenadne nesrece.
Ali ne zalosti sam sebe izmisljanjima mnoga strahovanja nastaju iz umora i osamljenosti.
Osim odrzavanja discipline (zdrave), budi blag prema sebi. Ti si dijete svemira, nista manje nego sto su to drvece ili zvijezde. Imas pravo biti ovdje, i bilo ti to jasno ili ne nema sumnje da se svemir razvija kao sto bi i trebao.
Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako ga zamisljas i, bez obzira kakav ti je posao i kakve aspiracije u bucnom komesanju zivota, zadrzi mir u svojoj dusi.
Pored sve prljavstine i jadikovanja i porusenih snova.
Ovo je ipak divan svijet.
Budi pazljiv.
Tezi da budes sretan!
Zapamtite : Ovo zaista jeste divan svijet . Iskoristite njegove cari . : )
Post je objavljen 01.08.2008. u 14:43 sati.