Ako su vam u odgoju i izobrazbi usađivali tu mogućnost da ste tek zrnce pijeska koje nema gotovo nikakvu moć nad vlastitom sudbinom,a istodobno ste izloženi svakodnevnim događajima koji iz vas crpu cjelokupnu vašu osobnost,vi ćete neprekidno tonuti u negativno smeće koje šiklja na vas iz novina,s radija,televizije,iz kina,kazališta.Zatim sve to združite s brigom za svoju osobnu sigurnost,za životnu ušteđevinu,za dobrobit vaše obitelji,za svoju vlastitu budućnost,pa k tome dodajte još onaj strah zbog toga što svijet postaje leglo zagađenja ili bi jednoga krasnog proljetnig dana mogao jednostavno sam sebe raznijeti...kako doista održati bilo kakvo samopoštovanje kad većinu svoga vremena i truda morate posvetiti nastojanju da preživite?Zbog čega bi o sebi imali visoko mišljenje?Kako biste mogli biti sretni?Što uopće imate u sebi voljeti?Što je toliko veličanstveno u vezi s tim životom?Tko je ovo nazvao rajem na Zemlji?
Og Mandino
Post je objavljen 01.08.2008. u 09:33 sati.