Svako dobro dijete ima cilj.
Zadovoljiti roditelje.
O da, imala sam i ja cilj: pronaći cilj.
Sve je to bapska priča.
U trudnoći imaš za cilj preživjeti to biološko sranje od porođaja (za koje, btw, nikako ne mogu shvatiti da još nitko nije pronašao stvarno dobar i neopasan anestetik. Alo, svemirski programi?).
Onda imaš cilj odspavati u komadu duže od 3,5 sata.
Onda ti je cilj upisati dijete u vrtić da se napokon naspavaš.
Zatim imaš cilj obaviti sve nepotrebne preglede da tvoje dijete uzmu u školu.
Onda imaš cilj otići kod djetetove raske i ..bati joj mater primitivnu.
Onda vidiš da ti je cilj odgojiti dijete koje nije ovisno o ocjenama i tuđim pogledima.
Onda izgubiš sve ciljeve iz vida jer si bez posla i ne znaš kako skrpati lovu za školski izlet.
I tu negdje ciljevi višeg reda skroz gube smisao.
Ali, nema frke. Skoro svi smo preživjeli dosad. U jednoj bogatoj i plodnoj zemlji.
Možete jesti ono kaj ostane na Dolcu, ili obrstiti susjedov povrtnjak.
Al' ajmo dalje.
Kolo sreće se okreće.
Nešto kao cilj?
Zabiti sebe u totalnu izolaciju. Malo žurim, jelte..ipak dođoh dopola.
Ne, ne, bez drame; u ugodi sunca i tišine napraviti još par stvari.
Može se doći tamo. Ako vjetar posluži.
Post je objavljen 01.08.2008. u 04:54 sati.