Pamtite li onu priču od neki dan kada pas nije slušao moju dragu ženicu nego se izvaljao po drekecu, nahranio u kontejneru i glumio da je gluh?
Nakon analize, naravno dubinske kao i obično, shvatio sam što je bio okidač takvog ponašanja pubertetlijskom psu koji ispituje svoju poziciju u našoj maloj družini.
Dva dana prije opisanog pasinog ispada promijenio sam nešto u našoj dnevnoj rutini. Naime, kada ujutro odlazim na posao, a bebulinka i ženica još spavaju, obavezno pozovem psa iz dnevnog boravka u hodnik na njegovo mjesto i zatvorim vrata od boravka. Od prvoga dana u pasinom i mom odnosu provlači se nekako ideja da pas smije u boravak ako ga njegovi ljudovi puste...naravno da ga pustimo uvijek, ali u boravak se ulazi uz dopuštenje...i pas je to prihvatio.
E sada...što se dogodilo s time što sam dopustio psu da ujutro ostane u boravku...dogodilo se to da je umjesto da bude pušten u boravak, on na neki način pustio moju ženicu i bebu da uđu u boravak...da uđu u boravak koji sam mu ja kao vođe družine prepustio. Dakle pas je sebi situaciju predstavio kao moju odluku da ga promoviram na hijerarhijskoj ljestvici.
Nakon kazne boravljenjem na balkonu do moga dolaska (opisano u nedavnom postu) i ponovnim vraćanjem jutarnjeg rituala u stare tokove, situacija se potpuno vratila na staro. Pas je poslušan i zna svoje mjesto...neka tako i ostane.
Post je objavljen 01.08.2008. u 07:55 sati.