Na početku susreta profesor Ivančić pozvao je nazočne da pokušaju odmah na početku pogledati jedan dobar film. 'Desno od tebe ima jedno lijepo lice koje te želi pozdraviti i vidjeti, a onda lijevo drugo, još ljepše. A sada pogledajte jedan film s neba: pokušajmo svojim duhovnim očima, a one su jače od naših fizičkih očiju i uvjerljivije gledati Isusa, koji je tu. Mi vjernici, kršćani, znamo da je Isus prisutan u narodu Božjem, kod onih koji su kršteni, u svećeniku, gdje su dvojica ili trojica u Njegovo ime i na stotine drugih načina. Pokušajte tim očima gledati, ide li vam to ili ne. Film je u boji. Isus silazi s neba, ili bolje, sa zemlje je uzašao na nebo i opet ostao među nama. Tako je Isusovo uzašašće i uskrsnuće prisutno među nama.
Budite uporni. Ne dajte da vas smete bilo kakva rastresenost, vi odlučujete, vi ste gospodari. Mirno i opušteno recite: 'Znam da si tu i da me gledaš u oči. Znam da me pitaš što hoćeš da ti učinim? Znam da voliš čovjeka, Isuse.' Da bi nam taj svijet duha bio bliži, pokušajte duhovnom rukom rukovati se s Isusom, kao što se rukujete s nekim poznatim. Isus je naš stari prijatelj, izvrsno govori hrvatski. Zamolimo ga iskreno i vidjet ćete kako se čudesa normalno događaju.
Ako vidite da vam se Isus nikako ne može nasmijati, recite: 'Isuse, ima li nešto mračno u meni? Nešto zaudara?' Zatim pogledaj ima li netko kome nisi oprostio? Ako nekome ne možeš oprostiti, to znači da kod sebe zadržavaš zlo kojim te povrijedio. To je bomba koja te hoće uništiti. Kad te netko povrijedi, onda to boli, u sebi osjećaš mržnju, bijes, hoćeš se osvetiti, a to je bol koja razara tvoju dušu i tvoj mozak. Izbaci to van, kroz prozor. Tako ćeš se lakše osloboditi te granate u sebi. Praštanje ne znači priznavanje zla, nego mijenjanje zla u dobro.
A onda pogledaj jesi li ti nekoga povrijedio? Pogledaj ga u oči, jer tvoje duhovne oči mogu vidjeti cijeli svijet, one nemaju granica. Gledaj: majku, oca, brata, sestru, ženu, muža, dijete, baku, kolegu na poslu, reci: 'Oprosti, neću više.' Reci: 'Oprosti, žao mi je.' Shvati, kad praštaš i moliš za oproštenje, skidaš staru prljavu haljinu i oblačiš novu, čistu, postaješ nov čovjek i osjećaš se slobodnije, duboko možeš disati i osjećaš snagu. Vidjet ćete koliko je to značajno i za naše tjelesno zdravlje. 70% bolesti se liječi ako liječiš duhovnu dimenziju. Podsjeti se; Bog je uvijek bio s tobom i uvijek te volio. Ne boj se. Sve se može promijeniti, popraviti, ozdraviti. Bog je tvoj tata.
I na kraju sjetimo se one tri riječi: 'Ja mogu, ja hoću i ja vjerujem.' To je bilo više puta za domaću zadaću. Znam da obično ne pišete domaću zadaću, ali sad napravite, da ne budete loši učenici. Ja mogu – znači ja nisam samo čovjek. Ja sam dijete Božje. Bog je svoga duha dao meni kod začeća, a pogotovo kod krštenja. Ja mogu sve. Ni zlo ni priroda, ni smrt, ni bolest ne može vladati sa mnom. Ja sam iznad toga! Ja sam jači! Duh je svemoćna sila.
Drugo: Ja hoću to što mogu – znači, odlučujem se za to što jesam.
Treće: Ja vjerujem – znači, to će biti i gledaj kako se to ostvaruje, i to večeras.
Na kraju ovog uvodnog dijela, pogledajte jedni druge, pa u Isusa. Primijetite da su vam se svi uglavnom nasmiješili. Bog se stalno smiješi.
Što je to placebo i nocebo efekt?
Mi smo svi naučili moliti, moliti, a ništa ne dobiti. Isus je rekao: 'I prije nego što počnete moliti, vjerujte da ste dobili.' Isusova molitva je: 'Hvala ti, Oče.' Ništa vas neće tako dovesti do vjera kao molitva 'Bože, hvala ti.' Važno je znati da bit našeg života nije molitva nego vjera, a vjera je otvaranje vrata onome od koga hoćeš primiti dar. 'Ako Bogu vjeruješ, ti ćeš otvoriti vrata. Al tko od nas vjeruje Bogu? Toga možda nismo dovoljno svjesni. Istočni grijeh i svi drugi grijesi zatvaraju vrata i to je nešto najteže u našem životu.
Na tom području ima jako puno istraživanja i zanimljivih stvari, npr. pitanje placebo efekta. Placebo efekt nije ništa drugo nego vjera, vjera u lijek ili liječnika. Najnovija literatura kaže da je placebo efekt postao jači od lijekova, on aktivira organizam i organizam se sam liječi. Placebo efekt je znak duhovne stvarnosti u čovjeku koja snažno djeluje. Placebo efekt znači vjerovati bit će dobro, imati povjerenje.
Evo primjera: čovjek je došao liječniku koji mu je dao lijekove, vjerujući da će ga ti lijekovi izliječiti. Kasnije je otkriveno da je imao tešku, neizlječivu bolest, a da se uspio na brzinu izliječiti, i to trajno. Kako je to moguće? Otkrili su da je zapravo liječnik vjerovao da je to bolest koja se može izliječiti. Organizam pacijenta povjerovao je liječniku i on se izliječio od teške bolesti. Međutim, drugi primjer pokazuje drugačije rezultate. Čovjek je došao liječniku, imao je tešku, neizlječivu bolest. Liječnik nije vjerovao da se ta bolest može izliječiti znajući da se nitko do sada nije izliječio od takve bolesti. Pacijent nije ozdravio jer ni on nije vjerovao u izlječenje.
Danas imamo jedan novi izraz, umjesto placebo efekt, nocebo efekt.Nocebo (lat.) znači škoditi. Evo primjera: čovjek je došao liječniku, on ga je pregledao i rekao sa sigurnošću: 'Imate rak.' Pacijent je nakon mjesec dana umro. Kod autopsije su utvrdili da je kod pacijenta rak bio u fazi kada je ozdravljenje moguće i da nije morao umrijeti. Otkrili su da je liječnik toliko djelovao jako, tzv. hiperrefleksija, da je pacijent umro od onoga čega zapravo nema. Velika je odgovornost liječnika, svećenika i znanstvenika na tom području.
Vi niste svjesni koliko je opasno kad izgovarate negativne riječi ili kad vam netko drugi govori negativno. Svaka negativna misao i riječ koju izgovoriš odražava se u tvom mozgu i preko mozga na tvoj organizam. Svaka pozitivna riječ i pozitivna misao te liječi. Odluka za dobro te liječi i usrećuje. Važno je znati da duh u nama odlučuje, a ne tijelo. Tijelo reagira na tvoju odluku i ono što si ti odlučio.
Svijet mora preokrenuti svoje gledanje i svoje stavove, jer mi uopće ne stojimo na nogama. Mi smo skroz prevareni. Rijetki su ljudi koji misle. Mi svi vjerujemo novinarima i novinama. Narod misli da mora biti informiran, gledati TV program. Ili drugačije govoreći, unesimo na naše televizore zaista zdrave programe, čovjekoljubive, humane ili ne gledajmo TV sve dok se ne promijeni program.
Zamislite da imate neki dobar film, dobar razgovor o duhovnom zdravlju, o tome kako možeš oprostiti, o tome kako možeš živjeti u braku vjerno do kraja života, kako možeš bez straha imati puno djece. Uživali bismo svi, a ovako nas samo razaraju. Nakon jedne TV emisije osjećaš se užasno, ne može ti pomoći ni piće ni tablete. Moramo mijenjati svoj mentalitet. Pravi ljudi mole pola sata, a onda rade 23 sata i znaju da će uspjeti, jer Bog je s njima. Molitva ne pomaže onome koji neće raditi, sam nažuljati ruke, sam razmišljati, sam nešto stvoriti. Bog te je stvorio da ti to možeš. Puno će nam toga biti potrebno da izgradimo drugačiji svijet.
Što nam ne da vjerovati?
Pokušajte ostati u tišini i reći: 'Ja sam zdrav.' Osjetit ćete kako se u vama nešto opire. Pokušate li pozitivno misliti i govoriti, osjećat ćete se bolje, ali to vam neće pomoći ako ne dođete do vjere. Zašto? Jer u našem sjećanju i pamćenju postoje mehanizmi koji ti ne daju da povjeruješ. Postoje zapamćene misli, riječi, iskustva iz prošlosti u tvom arhivu. Taj arhiv je živi arhiv, ne mrtvi. Sjetite se što je naš znanstvenik Lošo rekao za gene, da sadrže sve informacije iz čitave povijesti čovječanstva. Najteže je povjerovati. Upravo na tom području hagioterapija ti želi pomoći, da opraštajući onima koji su ti unijeli negativnost, nevjeru i zlo ili moleći oproštenje od onih kojima si ti nanio zlo, da jednostavno shvatiš da ti je po kršenju oprošteno, tako da svijest te mehanizme potisne, da nestanu iz tvog arhiva, da to ostane kao sjećanje na nešto povijesno, kao nešto što ne može više na tebe djelovati.
Podsjetimo se, sve ono po čemu si ti vrhunsko biće jest duh u tebi, savjest i tvoj intelekt. Tvoj intelekt spoznaje da ti ne znaš odakle si došao na svijet. Tvoj intelekt kaže: 'Jedino Isus zna odakle sam došao, kamo idem i što će biti. Sve ovisi o tome koliko sam sa Isusom prijatelj.' Ako se sada počnete truditi i činiti svaki dan dobro, nećete ništa postići bez Isusa. Zašto? Jer sve je u Njemu. On je jedini prekinuo spone grijeha, omogućio da nam se oproste grijesi, da imamo nadu i da znamo da će biti dobro. On je jedini u povijesti čovječanstva liječio svaku bolest, svaku nemoć, uskrsavao mrtve, konačno On je sam ušao u najdublju patnju i pobijedio smrt. On jedini može očistiti našu mrtvu memoriju, u kojoj se nalaze arhivi koji ti ne daju da povjeruješ.
Na dva načina možemo eliminirati ono što je u našim arhivima pohranjeno negativno, kako bi naša vjera postala sve slobodnija, kako bi raslo povjerenje u Boga.
Prvi način je da ostanemo u tišini i pokušamo promatrati prirodu oko sebe, gledati svaki cvijet, gledati jabuke, kruške, šljive… razmišljati gdje je laboratorij koji pravi jabuke, kruške, mirisno cvijeće? Gdje je onaj koji određuje koliko vitamina treba staviti u jabuku, krušku? Promatrati nevjerojatna čudesa u prirodi. U psalmu piše: 'Hvalite Gospodina zbog veličanstvenih djela njegovih. On je stvorio nebesa, zemlju, mora, cvjetove, plodove...'
Kad razmišljate o tome kako Bog vodi svaki detalj, onda ćete shvatiti: 'Bog može izliječiti moju bolest i psihičku i duhovnu i tjelesnu.' Gledajući prirodu i veličanstvena Božja djela, u tebi zapravo raste placebo efekt, a smanjuje se nocebo efekt i na taj način polako se liječiš. Veličanstvena Božja djela te uvjeravaju da Bog može sve. On sve drži u svojoj ruci i svaku tvoju bolest. Podsjetimo se da je zahvaljivanje Bogu najsnažniji izraz vjere i povjerenja.
Drugi način je znati Bog ne može željeti bolest. Bolest je samo tu da dođete Bogu bliže. Bog ne može željeti ništa drugo nego dobro i zato, ako dopušta da ostaje patnja, to je samo zato da mi toliko narastemo u duhu da bismo prerasli patnju i pobijedili sebe. Bog želi našu sreću, to moraš duboko vjerovati, da tvoja vjera porasta. Ako zlo postoji, to je samo zato da poraste tvoja vjera. Dalje, važno je znati da Bog ne želi tvoju patnju, jer je sam ušao u patnju, da bi izliječio tvoju. Zato nam apostoli govore da smo Njegovim modricama izliječeni. Važno je otvaraš li mu ti vrata? Sv. Jakov kaže: 'Kad molite, vjerujte', jer ako moliš pa sumnjaš, ti si kao morsko valovlje, ništa nećeš dobiti, jer uzalud moliš. Čitajte poslanicu sv. Jakova, prekrasna je.
Vjernik je samo onaj koji zna da je Bogu sve moguće, Bog je apsolutno dobar. Bog želi da svijet bude drugačiji. Patnja ne dolazi od Boga nego od grijeha. Bog želi svijet bez patnje, bez boli, bez bolesti.
Mnogi kažu: 'Ako Bog hoće, neka napravi.' Tu je opet sklizavi put, koji nam ne da vjerovati. Ako te je Bog stvorio slobodna, ti imaš pravo čak i Njemu reći: 'Ne želim.' Ili Ga možeš prigrliti i reći: 'Prijatelju moj najdraži, zagrli me.' Hoćeš li vjerovati ili ne, ti odlučuješ! Tvoja sloboda odlučuje. Vjera je izraz tvoje slobode. Podsjetimo se da se drugi lijek sastoji se u tome da se u vjeri otvoriš, onome kome si povjerovao. To je prag koji moramo prijeći, jer inače nam vjera nikada neće ozdraviti.
Domaća zadaća:
- gledajte veličanstvena djela Božja u prirodi.
- gledajte Isusa i sve što je On činio, da vaša vjera raste.
ČETVRTAK U KINOTECI, 17. TRAVNJA 2008.
05.05.2008
Post je objavljen 31.07.2008. u 15:31 sati.