Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jakocudna1

Marketing

Izbor ili...Izbor


Misli su malene oluje što svakodnevno pustoše po našim glavama. Ne prođe ni dan a da nam glava nije prepuna tih malenih crvića što tako vrijedno kopaju svoje tunele. Među njima uvijek postoji jedna koja iskače svojm veličinom. Možda ne toliko zbog važnosti nad ostalima nego zato što je konstantna, održava se duže i drugačije od ostalih. Vežemo je uz nešto svoje, ono svoje što si želimo priznati ili dokazati a nemamo i ne znamo način da to učinimo. Ili nismo spremni u tom trenutku. Ona je situacija s kojom se suočavamo iz dana u dan, sve dok je ne zaživimo. Ona je onaj pogled koji svaki dan vidimo sa svog prozora i ma kako željeli da taj prizor promijenimo, da vidimo nešto drugo, ne možemo to učiniti jer nismo spremni. Nismo izborili svoju bitku, onu s a najvećim i najljućim neprijateljem. Sa samim sobom.

Ovih dana u mojoj glavi je samo jedna misao, misao o izboru. O izboru života, životu kao izboru.
Pitanje je imamo li uopće izbora? Koliko nam je predodređeno sve unaprijed, onim trenutkom kada dođemo na svijet, kada udahnemo zrak prvi put? Je li već unaprijed određeno da se rodimo i prođemo sve onako kako već jest? Kada pogledam unatrag, baš jako daleko unatrag, sve je imalo svoj razlog , sve je imalo svoj smisao zbog čega sam sada tu gdje jesam. Ljudi, priče, gradovi, tuge i smijeh, suze i veselje. Sve je to zbog mene. Nije da ne osjećam zahvalnost, nego se samo pitam: zašto ovako?
Ako imam mogućnost izbora, zašto nisam odabrala biti nešto drugo od ovoga što sam sada? Zašto ne živim negdje drugdje, ne radim nešto drugo? Netko bi rekao: zato što nisi imala muda. Ne bih rekla da je ovdje riječ o hrabrosti ili ne imanju hrabrosti, bolje rečeno. Kad bolje razmislim, ne bojim se ničega. Netko bi rekao da su to prilično smione riječi jer koliko situacija u životu postoji koje nisam prošla, nisam zaživjela i ne znam kako bih reagirala u njima. Istina je, ne znam ali jedno znam, ne bojim se.
Izbor života ne postoji, kao ni izbor situacija u njemu. Ono kad ljudi kažu: budi dobar prema svijetu i svijet će biti dobar prema tebi, budi loš i mrak će te progutati. Ne vjerujem u to. Istina je, ako si dobar, onda će ti se vraćati dobrim ali to su samo zasluženi poeni na tvom, ionako određenom putu. Ako si loš, zaslužuješ isto. Nije istina da se suprotnosti privlače. To kažu ljudi koji stvari vrijednuju očima. A ustvari ni ne znaju da je susret dvaju duša koje su na prvi pogled, fizičkim izgledom različite kao pas i mačka, već unaprijed predodređen. Samo su stavljeni u situaciju da tu svoju raznolikost u odnosu na sve ostalo, uporabe da bi hodale stazom. Predodređenom, naravno.
Pa ako nam je sve tako lijepo zapisano, unaprijed iscrtano, ako smo samo dovedeni na podij koji zovemo život, bez mogućnosti da biramo uloge, čemu onda izbor kao termin? Kao toliko spominjana, rabljena riječ? Zašto se držimo toga kao utopljenik za daščicu, čak i onda kad nam sva naša pamet, zdrav razum, logika, iskustvo, govori da izbora nema?
Zato jer ne razumijemo značenje izbora doista.

Rođena sam na planetu gdje stotinjak ljudi diktira život ostatku svijeta. Kad realno pogledam političku i ekonomsku situaciju, odokativno zbrojim ljude koji na život gledaju samo u nulama iza jedinice i stavim ih nasuprot ostaka svijeta i nisam puno pogriješila. Ni ti koji „imaju“ moć ni oni koji se pod njima sagibaju, nisu sami birali. Bili su izabrani.
Živim u svijetu gdje prođe i više od mjesec dana a da u udarnim vijestima ne vidim niti jednu vijest koja mi izmami osmijeh na lice. Ubojstva, glad, oružje, droga, štrajk, novac. I opet je to nametnuti izbor.
Živim u vremenu gdje ti najbliži ne vjeruju na riječ jer ne gledaju u tebe. Ne gledaju oni ni u sebe nego u ono što žele vidjeti. Jer lakše je gledati u nešto što su vidjeli da se događa nekome drugome, laše se ponašati po paterni koju je već netko prije njih prošao. Ali nisu oni to birali. Samo, nije na meni da im to govorim. Jer ako ne vide mene i moju istinu, kako će onda vidjeti svoju?
Mene je zaboljelo kad sam shvatila da izbor ne postoji i boljelo je dugo. Boljela je činjenica da nisam mogla promijeniti neke situacije, neke opasne krivine nisam mogla preinačiti u lagane zavoje, neke padove nisam mogla spriječiti. Jer netko je već rolu napisao za mene, netko mi je već dodijelio mjesto u filmu. A nisu me ni pitali želim li ići na audiciju.
Uzalud je bilo čitanje knjiga, badava je bilo slušati one koji su na „višem“ levelu. I onda mi dođe mokra čarapa u glavu. Baš onda kad je ispred mene ponor a vidim da na drugu stranu ne mogu preskočiti, predaleko je.

Određeno nam je da budemo ono što jesmo, da radimo ono što radimo. No jedina sloboda izbora je u tome da ostanemo svoji, da shvatimo da je to naš put, baš takav kakav jest i da ga moramo proći ali na svoj način.
U redu, ne mogu preskočiti procjep ali se mogu spustiti po litici pa ako treba do samog središta Zemlje ali doći ću na drugu stranu, na svoj način.
I znam, za neka svoja djela nemam očima vidljivih dokaza ,ali to sam Ja i ako to nije dovoljno, onda šta jest? Ako ne vjeruju mojem pogledu, osmijehu i zagrljaju, zašto bih postajala nešto ili netko drugi? Samo zato da bih zadovoljila njihovu glad za onim što oni zovu istinom i nahranila njihove oči?

Postanemo li netko drugi samo zato da bismo se istima takvima svidjeli, svejedno ćemo živjeti ono što su nam odabrali. Ali na kraju puta ostaje gorak okus u ustima. To je onaj trenutak kada se ljudi zapitaju da li su doista nešto mogli promijeniti. Jedino i samo sebe.

Znam šta je moj izbor. Otići sutra na posao i bez obzira što znam kako će proteći dan, dati ono što imam u sebi. I zatvoriti vrata iza sebe. Jer oni će i sa mnom u uredu i bez mene biti ono što jesu, sami sebi.

Dignuti se sada i sa osmijehom u očima poljubiti Onoga kojeg volim. Jer on će me voljeti i bez toga. A ja svoj osmijeh ne želim ostaviti iza sebe i pitati se što bi bilo da sam se smijala više.
Izbor nije jedna odluka od ponuđene dvije ili više njih. Izbor je način na koji ćeš odlučiti. U miru sa sobom ostatku svemira reći: ovo sam Ja i nastaviti živjeti svoj Izbor.
Ili trenutak prije nego te zaslijepi beskraj upitati: jesam li doista živio?


Post je objavljen 31.07.2008. u 09:15 sati.