Tako sam sretna.Presretna!Zbog nje.Opet mi je pomogla da spoznam i shvatim.Njezino veličanstvo knjiga.U ovom našem,današnjem,naprednom svijetu kompjutera mene još uvijek više razveseli knjiga.Neka sam ja zastarjelih mišljenja i nenapredna,ali za mene je to gotovo ritual bez kojeg ne mogu živjeti u ovom ponekad praznom svijetu.Jučer sam nakon duljeg vremena opet nogom kročila u knjižnicu.Škripa otvaranja i zatvaranja vrata,hod u tišini po mekom tepihu,knjižničarev kulturan pozdrav i pitanje dobrodošlice:-Pa gdje ste tako dugo?-I onda...onaj specifičan,pomalo prašnjav i ustajao,a istovremeno topao,miris koji prožima takve prostore.Miris u kojem se osjećam kao kod kuće.Prepoznala bih ga između tisuću drugih i zatvorenih očiju.Srce mi je uzbuđeno poskočilo i zatim nastavilo ravnomjerno kucati.Počela sam, gotovo nesvjesno,pravilnije disati i u mene se uvukao neki poznati mir i istovremeno tračak uzbuđenja.Zaronila sam među police sretno i gladno tražeći hranu za svoju dušu.Oči su mi letjele naslovima tu i tamo zastajkujući na nekom pojedinom.Težak odabir kad me sve zanima.Dobacila sam pitanje knjižničaru:-Koliko mogu posuditi?-
-Koliko hoćete.-rekao je.Njegove su mi riječi izmamile osmijeh i prešutila sam odgovor.Najradije bih odnijela sve.Ili još bolje,najradije bih se tu preselila.Naravno nemoguće.Sa omanjom hrpicom od svega šest knjiga sretno i sjetno izlazim u sunčani dan.Zatvaram škripeća vrata na odlasku i ostavljam onaj topli,suhi,sveprožimajući miris sa tračkom tuge,ali i sretna zbog spoznaje da ću opet doći.Da ću opet sve ponovno proživjeti i da ću knjigama napuniti srce i dušu.
---
Napiši na ploču
i zapiši u knjigu,
da vremenima budućim
svjedočanstvo ostane.
Izaija 30:8
Post je objavljen 29.07.2008. u 08:46 sati.