Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tianglang

Marketing

povratak u stvarnost.

izlezavah se tako u svom malom svemiru, gdje su nazalost tv reklame zanimljivije od tv programa, kokice hladne, a pizza stara nekoliko tjedana, kad mi na um padne prekrasna ideja. bit cu koristan.
roditelji nece vise prstom upirati u svoju kcerku povezujuci je s rijecima prevulgarnim cak i za moj rjecnik, vec ce me tapsati po mudroj glavici, i napokon prolistati rjecnik stranih rijeci, gdje ce naci pojam djeparac, i pomisliti: e, to, to je prava stvar. a rad ce me, kao i nekolicinu drugih ljudi, prosvijetliti bozanstvenim. dva u jedan.

nekoliko sati kasnije, roditelji me doista tapsaju po mudroj glavici. od djeparca ni dj, a sve sto sam naucila je da je lose kihati dok peglas.

ali nema veze jer... dobit cu nove ultra kul tene!. (kad ti se raspadne sva obuca, cak i ona s garanicijom na 1000 godina kao marte, nekako se pocnes veseliti novim tenisicama.)

i tako.

bio sam na obali hrvatskoj. nista spektakularno, samo par fobija zaradjenih cuvanjem djece i komuniciranjem sa pretilim starim ljudima. zapravo jednom pretilom starom osobom, ali koja ima toliko poremecaja osobnosti i zauzima toliko svjetskog prostora svojim trbuhom, da zasluzuje mnozinu. nije siroka, vec kao da je 2d. prema naprijed velika. ima i grbu.

cim sam dosla, rekla je da ne zeli da diram frizider jer je star i ne hladi dobro. stvari u policama su previse krhke, djecije izgracke prljave, pretila sam i ne smijem se ljuljati na ljuljacci..
a par dana kasnije se derala na mene jer si nista ne znam sama uzeti.
jebote, mozda i bi. da mi nisi zabranila da dodirujem tvoju jebenu kucu.

vecerali smo. teta mi je kao i svoj ostaloj djeci narezala povrce, a zena baka se rugala cinjenici da sam nesposobna sama narezati svoju hranu, kad sam je opako pogledala uz rijeci :djis zeno, imam samo 19, sta bi mi dala noz u ruke?
iz nekog razloga stari ljudi bivaju uzrujani sto se ne smijem svaki put kad se salim ili koristim sarkazam.

treci obrok istog dana, nekoliko sati kasnije.
odbijam jesti, cisto iz razloga jer ne mogu ni zinuti, kad dolazi zena baka u uvjerenju da mi je vrat pretanak za ostatak tijela i da ce mi ga glava slomiti pritiscuci ga svojom ogromnom tezinom ako se ne udebljam.
reko, stari je bosanac, ali mislim da mi glava nije bas tolika.

sljedeca tocka bila je moje izrazene kljucne kosti zbog kojih ponekad izgledam anoreksnicno. rekla sam joj da to nije argument posto imam solidan trbuscic i noge koje su vise balvani nego noge. a njena replika je bila da sam previse samokriticna.

zagledala sam se u zamisljenu zutu tocku na nebu (ili je to bilo sunce) i cekala nekoliko desetaka minuta da odustane.

a najgore od svega...
vratili smo se s kupanja ranije jer mi nije bilo dobro, a ta zena je lezala u mom krevetu i obgrlila moju pidjamu i jastuk (da, ja sam razmazeno deriste koje nosi svoj jastuk od doma kud god da ide) i tko zna sto je jos radila u njemu dok nas nije bilo.
prostorija je smrdila po starosti.

a ona je spavala kao da je bozicno vece kad su svi darovi podjeljeni. sa smjeskom na licu.

dozivjela sam instant brain freeze, i ostatak odmora provela tupa pogleda i bez ikakvih komentara na svijet oko sebe.

starice koje mastrubiraju nad mojom odjecom, nisu moja ideja ikakvog, a kamoli seksualnog zivota.
ise, tako se nadam da je gledala tv i da je samo zaspala neprimjecujuci sto drzi u rukama i sto pritisce uz lice.to je bilo. sigurna sam da je to bilo.

jebes plasticne operacije, tablete, alkohol, cigarete i ostale poroke. nista te ne moze natjerati da zaboravis gadosti koje si dozivio. osim...
jednog dana platit cu si onaj tretman u kojem ti spale neurone i obrisu pamcenje na veci dio zivota. zelim se sjecati samo onih perioda dok sam gledala anime i igrala wow. da mi se cini da je zivot film.

Post je objavljen 28.07.2008. u 13:26 sati.