Najprije, zelim vam se ispricati sto se nisam javljala. Nisam citala postove ni komentirala ukoliko nisam stvarno imala vremena. Ovih zadnjih tjedan dana sam radila. Da, nasla sam posao, ali sam vec jucer dala otkaz. Zasto? Pa jer mi je tamo bilo grozno, taj je posao imao samo mane i ni jednu dobru stranu, tako da sam odustala i sad sam u potrazi za necim drugim. Smjene su mi bile grozne, i cesto bi me zvali u zadnji cas ili otkazali u zadnji cas, tako da nisam prakticki uopce imala vremena za sebe. To mi je malo i dobro doslo, jer su mi misli bile dobro zaokupljene pa nisam imala vremena se posvetiti tomu sto mi se dogada.
Sad, ovih dana dok jos ne budem radila negdje drugdje, cu se naci s nekim ljudima s kojima se nisam vidjela vec dosta i drago mi je zbog toga.
Jucerasnji je dan bio grozan. Neki me ludi tip gnjavio i ispitivao o mom zivotu, i stvarno sam se uplasila. Nisam znala kako ce reagirati kad sam ga otjerala. Cak nije bilo ni ljudi oko nas, ali kasnije su poceli dolaziti pa sam se malo opustila. Ali to je bio samo jedan mali dio dana, jucer mi je stvarno poslo sve krivo otkad sam se probudila... Samo cu vam reci da sam puna posjekotina i masnica, da sam izgubila krvi i da me boli ruka. Hocu reci, nije nista ozbiljno, al nije bas ni super...
Sve mi vise fali hladno vrijeme, kisa, vjetar. Neke me pute neki odredeni mirisi podsjete na neke lijepe stvari, probude neke uspomene koje nisam ni znala da jos uvijek cuvam. Jedva cekam da dode vrijeme dugih majica, salova i toplih cajeva. Razmisljala sam i o razno-raznim proslavama koje me cekaju. Bit ce tu rodendana koje mi je cak i u redu slaviti. Ali onda dolazi Nova godina i moj rodendan. Dobro, istina je da je to jos zbilja daleko ali shvatila sam da ih ne zelim provesti kao prosle. Ne zelim odlaziti na velike proslave za Novu gdje cu biti sa hrpom nepoznatih ljudi s kojima necu ni rijeci progovoriti. Najradije bi ostala doma sa par dragih ljudi, ali znam da je to nemoguce jer svi zele na velike pijanke s puno ljudi. A moj rodendan, moj 18. rodendan, zelim takoder provesti u intimnoj atmosferi. To pak ja odlucujem i tako ce i biti. Prosli sam kupila tonu alkohola koji su takoder pili neki ljudi od kojih znam samo ime. Ne zelim to, ne usrecuje me. Ne mogu uopce shvatiti kako me usrecivalo tada.
Nisam dugo izasla, i ne fali mi narocito. Zapravo, uopce mi ne fali. Lijepo mi je svako toliko otici na kavu s dragim osobama – to mi je dovoljno. Moj zivot nije uzbudljiv, jednom je cak i bio, ali ne smeta mi. Sada mi je sto puta bolje nego prije, iako znam da puno njih to smatra samo dosadnom zivotom. Neka, moji je i ja odlucujem, tocno? Htjela bi samo jednu stvar za koju sam sigurna da se nece dogoditi...
Dobro, ostavljam se filozofije jer bi se to malo previse oduzilo... :)
Idem ja sad malo do vas, da nadoknadim propusteno!
Post je objavljen 28.07.2008. u 11:57 sati.