Nisam zaljubljena.
Imam skoro 22 godine i nisam zaljubljena. Ni malo. Ne patim, ne čeznem a nedostaju mi samo poneki prijatelji koje nisam dugo vidjela. Sve moje bliže prijateljice su u vezama ( na ovaj ili onaj način) i sve imaju svakodnevnih sranja. Pitam se da li se isplati tolika patnja za ono malo lijepoga što dolazi s ljubavi? Problem je u tome što sam ja zapravo, kad se sve zbroji i oduzme, jedna nježna romantična dušica. Ali bez brige, borim se protiv toga. Rezultate bitke javim...
Lijepo mi je samoj, barem zasada. To što sam sama ne znači da ne primjećujem muškarce oko sebe. Baš naprotiv, osjetila su mi potpuno izoštrena! Samo, brzo gubim interes. Pogotovo ako sam svjesna da se dotični pali na mene.
Hm, sad kad sam ovo izrekla na glas, uviđam da bi problem mogao biti u meni...
Još jednom sam došla do istog zaključka: problem je u meni! Bože, zar mogu biti više zbrčkana???
Post je objavljen 27.07.2008. u 23:30 sati.