NEDJELJNA BIBLIJSKA PORUKA
Sedamnaesta nedjelja kroz godinu: 1 Kr 3,5.7-12; Rim 8,28-30; Mt 13,44-52
Čini se da se dvije teme protežu kroz današnja čitanja: blago i neizmjerno oduševljenje. Blago je izvanredni dar koji dolazi od Boga; oduševljenje je radost kad čovjek uoči da blago pripada njemu. U prvom čitanju se provlači još jedna tema a to je: služiti drugima. Blago je ustvari kraljevstvo Božje. Blago je znati da čovjek pripada Bogu, da se on brine za ljude, da su ljudi pozvani služiti drugima. Kraljevstvo taži ljudsku žeđ, uzbuđuje ljude, kao što je mladenka uzbuđena na dan vjenčanja, ili malo dijete pred blagdanom Božića. Kraljevstvo Božje je blago koje ima dodir majke, osmijeh prijatelja, zagrljaj oca. Kraljevstvo je ispunjenje najvećih čovjekovih želja i nada. Stoga je ono vrijedno svake žrtve.
Blago koje čovjek pronađe je dar. Ne može ga se zaslužiti, dobiti radom; može se jedino prihvatiti. Uočljiva je sličnost između kraljevstva i zgode o Salomonu. Bog nudi Salomonu da traži što želi. Ovim Bog pokazuje svoju darežljivost. Kraljevstvo u tom smislu može biti čovječje, ako traži. Nažalost ljudi često ne prepoznaju vrijednost kraljevstva i ne traže ga.
»Salomonova mudrost« je izričaj poznat ne samo onima kojima je bliska biblijska tradicija, nego i onima kojima nije. Ulomak iz prvog čitanja govori o tome odakle potječe njegova mudrost. Bog nudi neku vrstu »razmjene«. On je inicijator razmjene, pozivajući Salomona da traži što god želi, i Bog će mu dati. Ne govori se o razlozima Božje darežljivosti. I ovaj detalj treba upamtiti: Bog daje zato što je darežljiv. Salomon u odgovoru opisuje sebe i svoj narod. Ističe svoju malenost i neznatnost, naglašavajući da je on sluga i da je kralj zahvaljujući Božjem izboru...
Drugo čitanje iz knjige Rimljanima nudi dvije zanimljive teme: sve se okreće na dobro; tema božanskog poziva. Premda su ove teme mnogima poznate, one su kompleksne i često krivo shvaćene. Prvu temu »sve ide prema dobru« ne treba shvatiti da će na kraju sve ispasti dobro. Ovo ne znači da će Bog ukloniti nedaće ili trpljenja koja svaki čovjek podnosi. Tema želi naglasiti beskrajno povjerenje u Boga koji sve okreće na dobro. Oni koji ljube Boga vjeruju da Bog njih ljubi i da im želi dobro te da i nedaće u konačnici mogu biti za dobro...
Koristeći prispodobe, Isus nastavlja poučavati svoje učenike. Evanđelje donosi tri prispodobe. Prve dvije govore o neizmjernoj vrijednosti kraljevstva, a treća da u kraljevstvu ima raznovrsnih ljudi. Prve dvije prispodobe su slične; žele reći da je kraljevstvo prisutno, ali nije lako zamjetljivo. Samo ga pronicavi otkrivaju. I kad ga pronađu, sve ostalo žrtvuju da ga se domognu. U prvoj prispodobi želi se naglasiti vrijednost blaga, a ne mogućnost da se na prijevaru kupi određeni komad zemlje. Čovjek koji je pronašao biser, vjerojatno je bio profesionalni trgovac, a ne obični preprodavač. Njegove oči su zapazile vrijednost, dok su je drugi previdjeli.
Prispodoba o mreži je potpuno drugačija. Nosi u sebi eshatološki karakter, budući da se spominje svršetak svijeta, uloga anđela u vrijeme konačnog suda kad će dobri biti odijeljeni od zlih. Na kraju ulomka se govori da su učenici razumjeli Isusove riječi i ono što je želio reći ovim prispodobama. Učenici su sposobni razumjeti Isusov nauk koji se temelji na tradicionalnom učenju, ali je u isto vrijeme radikalno različit.
(http://www.glas-koncila.hr/rubrike_nedjeljna.html?broj_ID=14694&PHPSESSID=0788b24f0cc53f189641396d3e25494e)
Post je objavljen 27.07.2008. u 08:55 sati.