Lijepo je to...Živjeti stvarnost ljepšu od snova...
Potrebno je dopustiti vremenu da se mijenja.
Sutra vise necu stajati na istome mjestu.
Ne zaboravi zvukove smijeha i mirise slobode jer neće trajati zauvijek.
Niste vjerovali ali nepostojeće još uvijek traje rođeno iz ruševina.
Građeno snovima... Korijeni prodrijeli su duboko.
Trazim oblike na nebu. Nove priče se stvaraju.
Sve je obrnuto. Onako kako treba biti.
Sa toliko boja stvaraju se nova djela.
...Oni šute...
Njihove duše rastapaju se pod zvjezdama.
Kameni grad na leđima nemani. Svjetla se gase dok sanjaju.
Smisao uvijek postoji i nije ga potrebno objasniti.
Oni znaju. Zato im pružamo ruke.
Vodit će nas.
Letjet ćemo.
Sjediti na obali i zaboraviti na drugu stranu.
Jer ovdje je sreća i nije potrebno ništa sa druge obale.
Dvoje je dovoljno. Postojat će ono što nikad nije.
Dovoljno da zadrži sreću...
Post je objavljen 26.07.2008. u 23:48 sati.