Marketing
Mišek f.m.
Podnaslov:
Mišek f.m. (to ak netko nije vidio naslov)
Bila sam jako vrijedna protekli vikend. Nije da inače nisam. Jesam. Ma koliko mi šutjeli o tome.
Mama je na moru što znači da smo mačka i ja same doma. Odlučih stoga iznenadit mamu kad se vrati pa sam naručila nove narančasto-bijele zavjese (stižu u petak), kupila novi tepih za boravak (lijepi s bojama svijetle breskvice) i pofarbala dio zidova. Sad su četiri zida pistacio zelena (od prije), a tri su svijetle nijanse narančastobreskvaste boje. I to baš kul izgleda. Da nisam neki dan prodala fotić možda bi tu bila i koja slika.
No, na stranu sad moja marljivost koja mi je urođena zato što sam žensko jel. Htjedoh pisati o nečem drugom. Dakle, na sva zvona sam proglasila da počinjem maljat dnevni boravak čim mi počne godišnji. To inače radim zato jer se nadam da će se netko ponudit i napravit to umjesto mene. I ponudio se. Jedan moj bivši. Koji je ujedno prvi dečko kojem sam dirala pišu. I tak, čovjek bi pomislil da je to rješeno. Mislim pa toliko može za mene napravit, ja sam njemu dala svoju nevinost 
Došao je on nonšalantno u subotu u 13 h (rekao je u 12), zamiješao mi boju s malo vode (5%), podragao Vilmu (koja je bila zbunjena što ga opet vidi) i kad je vidio da ne bu nikakve akcije (vidi tekst iznad) rekao...POČNI TI SAD..JA SE KASNIJE VRNEM DA VIDIM KAK TI IDE..PAZI OKO RUBOVA DA TI NE PRIJEĐE, NEMOJ PUNO PUTA VALJAT PO ISTOM MJESTU..i još par korisnih savjeta mi je dao. O sudbo kleta! 
I tak. Ne znam zakaj je netko iz moje izjave „Moram počet maljat u subotu“ shvatio da ću JA to radit. Mislim stvarno. Ljudi su postali previše lijeni. To je moj zaključak.
U nedjelju ujutro sam završila s maljanjem (druga ruka), a predvečer smo moje drage blogerice i ja bile kod skaske. Mislim, odmah mi je bio sumnjiv njen poziv da dođemo sve kod nje doma. Nekaj mi je tu smrdilo, a to nisu bile moje natikače. Predosjećala sam da priprema neke radne akcije za nas. Tako je i bilo. Kad smo fulvusica i ja došle, levantica je već bila za pećnicom. Kuhala je pekmez i njime punila buftle koje je ispekla prije toga. Lorna je za to vrijeme usisavala i brisala prašinu, tj. otiske s veš mašine. Skaska je ležala u ležaljci ispod sjenice i držala sliku Don Kaćunka na prsima dragajući okvir i tiho mu pjevajući "Vjeruj u ljubav" od Olivera pa smo joj se fulvusica i ja pridružile. Ne u pjevanju. Dala nam je da malo odmorimo prije nego smo joj morale okupat pse, očistit prilaz do kuće i podrezat živicu.
Sve u svemu naporan početak godišnjeg. Al zato od danas samo odmaram. I gledam ovaj prišt na nosu kako raste. Ovog ću nazvat Miljenko.
A kad smo već kod prišta na nosu, nedavno mi je ovaj iz prethodnog posta (srijeda u 18.00h) rekao da prišt na nosu raste zbog zločestoće. A to je valjda razumljivo zato jer sam uvijek imala zločeste misli u njegovoj blizini. Uh, evo ih opet... 
Post je objavljen 28.07.2008. u 16:04 sati.